Život u prispodobama. Šesta prispodoba - Talenti

Vlč. Branimir Jagodić

»Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj s dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.« »Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’« »Pristupi i onaj s dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao! ’Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’« »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupîš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’« »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubî.’« (Mt 25,14-30)

Prispodoba o talentima iz Matejeva evanđelja jedno je od Isusovih najmoćnijih i najizazovnijih učenja o odgovornosti, povjerenju i našoj ulozi u Božjem kraljevstvu. Ova prispodoba nas poziva na razmišljanje o tome kako koristimo darove, sposobnosti i mogućnosti koje nam je Bog povjerio te nas podsjeća da ćemo na kraju biti pozvani na odgovornost za to kako smo ih upotrijebili.

U Isusovo vrijeme, talent je bio velika količina novca, ekvivalentna godinama rada. No, u prispodobi, talenti simboliziraju više od materijalnih resursa. Oni predstavljaju sve darove koje nam Bog daje: naše sposobnosti, vrijeme, energiju, materijalna sredstva, ali i duhovne darove poput vjere, ljubavi i milosti. Svaki od nas dobiva različite darove i mogućnosti, „prema svojim sposobnostima“, ali svi smo pozvani na odgovornost za to kako ćemo ih iskoristiti.

Prispodoba nas podsjeća da nismo svi jednaki u onome što nam je dano, ali to ne znači da je netko manje vrijedan. Bog ne očekuje da svi postignemo iste rezultate, već da uložimo trud prema onome što smo dobili. Sluga s dva talenta dobio je istu pohvalu kao i onaj s pet jer je pokazao istu vjernost i odgovornost. Time Isus naglašava da uspjeh u Božjim očima nije mjerljiv brojevima, već našom vjernošću i zauzetošću.

Treći sluga u prispodobi simbolizira ljude koji, iz straha, lijenosti ili nepovjerenja u Boga, ne čine ništa s darovima koje su primili. On je zakopao talent, opravdavajući se gospodarovom strogosti. Ovo je slika onih koji dopuštaju da ih strah od neuspjeha paralizira, koji se boje preuzeti rizik ili poduzeti nešto značajno za Božje kraljevstvo. Njegov postupak ukazuje na nedostatak povjerenja u Boga, koji nas poziva da budemo suradnici u Njegovu planu spasenja.

Strah može biti snažan neprijatelj naše vjere i naših napora. Isus nas ovdje poziva da se ne bojimo koristiti darove koje imamo, jer Bog ne traži savršenstvo, već naš trud i vjernost. Zakopavanje talenta nije samo gubitak prilike za rast, već i čin nevjere prema Bogu koji nam je povjerio svoje darove.

Gospodar u prispodobi simbolizira Boga, koji povjerava ljudima odgovornost za Njegovo kraljevstvo i traži od njih da budu plodni. Njegov povratak označava trenutak konačnog obračuna, kada će svatko odgovarati za ono što je učinio s darovima koje mu je Bog dao. Ovo nas podsjeća da naš život ima svrhu i smisao te da ćemo biti pozvani na odgovornost za to kako smo živjeli i koristili ono što nam je povjereno.

Prva dvojica slugu primaju pohvalu: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti.“ Ova pohvala naglašava da Bog cijeni vjernost, bez obzira na veličinu ili spektakularnost naših postignuća. Njihova nagrada nije samo u riječima pohvale, već u još većoj odgovornosti i zajedništvu s gospodarom. Treći sluga, međutim, doživljava osudu jer nije učinio ništa s onim što mu je povjereno. Ovo nas upozorava da ne možemo živjeti pasivno, čekajući da nam život prođe. Ne djelovati i ne koristiti Božje darove znači zanemariti Božju volju i svrhu za naš život.

Prispodoba o talentima izaziva nas da preispitamo vlastiti život: Što činimo s darovima koje smo primili? Jesmo li ih zakopali iz straha, neodgovornosti ili lijenosti, ili ih koristimo kako bismo donijeli plodove za Božje kraljevstvo? Isus nas poziva na odgovorno življenje vjere, na hrabrost i kreativnost u služenju Bogu i drugima.

Ova prispodoba također razotkriva našu sklonost uspoređivanju s drugima. Često se osjećamo nesigurno jer mislimo da naši darovi nisu toliko veliki ili značajni kao darovi drugih. No, Isus jasno kaže da je svatko od nas pozvan biti vjeran u onome što mu je dano. Naša vrijednost ne proizlazi iz količine talenta koje imamo, nego iz naše spremnosti da ih koristimo na slavu Božju.

Posebno snažna poruka prispodobe nalazi se u pozivu vjernim slugama: „Uđi u radost gospodara svoga.“ Ovo je slika nebeske nagrade i zajedništva s Bogom, koje je konačni cilj svakog vjernika. Radost gospodara nije samo nagrada za trud, već izraz Božje ljubavi i želje da dijeli svoju radost s onima koji su Mu bili vjerni.

Prispodoba o talentima nas poziva na odgovornost, povjerenje i aktivno življenje vjere. Ona nas podsjeća da naš život nije slučajnost, već dar i zadatak. Sve što imamo dolazi od Boga, i pozvani smo koristiti te darove s ljubavlju, vjerom i hrabrošću. Na kraju, Isus nas podsjeća da ćemo biti suđeni ne prema broju darova koje smo primili, već prema tome kako smo ih koristili. Prispodoba nas potiče da živimo s osjećajem svrhe i da se uvijek pitamo: Jesam li vjeran u malim stvarima? Jesam li spreman preuzeti odgovornost i donijeti plodove? Ako jesmo, možemo se radovati danu kada ćemo čuti: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga.“