Trideset i prva nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači fra Ante Radoš
Fra Ante Radoš
Draga slušateljice i dragi slušatelju, lijep pozdrav.
Evanđelje koje nam Crkva stavlja za trideset i prvu nedjelju kroz godinu je izvještaj iz Markova evanđelja u kojem pismoznanac pita Isusa o najvećoj zapovijedi. Isus mu navodi dvije zapovijedi: ljubi Boga i ljubi čovjeka! To su dvije zapovijedi ljubavi, za koje evanđelist Matej kaže kako sav zakon i proroci vise o njima (usp. Mt 22,40).
Pismoznanac je lijepo odgovorio, shvatio je bit. Isusu se svidio njegov odgovor. Ništa nam u životu ne vrijedi ako ne ljubimo Boga i čovjeka. Možemo raditi bilo što, kojekakve žrtve i pokore, no ako nisu iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, badava nam.
I s pravom se pitam: Jesam li ja daleko od Kraljevstva Božjega? Zašto mi se, Bože, ponekad činiš toliko dalekim? Svjestan sam Gospodine da te ponekad ne ljubim iz dubine svoga srca. Znam da često mnogo toga stavljam između tebe i sebe…ovozemaljske stvari…i opet mi treba vremena da to shvatim te od tebe zatražim oprost.
Gospodin se nije umorio od opraštanja iako se mi često umorimo od pokušaja da činimo po Kristovom zakonu ljubavi. Dogodi se da i zaboravimo na sve ono što nam Krist daje, zaboravimo zahvaliti, jer se zagledamo u svoje obaveze, zadamo sebi brz stil života u kojem postojimo samo mi, odnosno ja i moj problem. Bez obzira na naš zaborav, podsjeti nas, Gospodine, da se tebi vratimo, pomozi nam naći ispravan put, jer smo djeca koja zalutamo.
Ljubav koju ti želimo uputiti, daj, Gospodine, da se odrazi i na onim ljudima koje ćemo susretati. Ljubeći tebe pozvani smo ljubiti i drugog čovjeka u kojem se skrivaš. Ponekad nam je teško vidjeti te u čovjeku koji nije baš u vjeri. Ne dopusti nam, Gospodine, da ga naše misli osude, već nam daj hrabrosti i ljubavi prihvatiti svakog kao tvoj dar, kao Tebe.
Gospodine daj nam onu čistu Ljubav, daj nam sebe! Promijeni naše srce koje je naviklo na formalnu ljubav. Upravi, Gospodine, naše noge da ti postaneš cilj naše svakodnevnice. Tada će naš život dobiti smisao.
Tvoje zapovijedi nisu okovane, tvoja riječ nije okovana (usp. 2 Tim 2,9). Ljubav se ne može uokviriti, zarobiti, ona je domišljata. Gospodine, daj nam shvatiti da nam tvoje zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku daju pravu slobodu te da je to ono istinsko, ono čisto, ono što nas čini radosnima!
Gospodine, svjesni smo svoje slabosti, ali i tvoga milosrđa i ljubavi. Daj nam milost i onda kada padnemo, kada smo slabi, da možemo čuti tvoje riječi: "Nisi daleko od Kraljevstva Božjega!".
Mir i dobro!
