Traži

Riječ Božja Riječ Božja 

Život u prispodobama. Sedma prispodoba - Okrutni dužnik

Isusove prispodobe, koje osobito u sinoptičkim evanđeljima zauzimaju središnje mjesto, u slikama svakidašnjega života osvjetljuju tajne Božjega kraljevstva i pozivaju čovjeka da se odazove pozivu na svetost. Utorkom razmišljamo o Isusovim prispodobama iz evanđelja i o njihovoj primjeni u svakodnevnom životu čovjeka u današnjem vremenu. Razmišljanja je pripremio vlč. Branimir Jagodić, sveučilišni kapelan Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Vlč. Branimir Jagodić

„Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“ (Mt 18,23-35)

Prispodoba o okrutnom dužniku iz Matejeva evanđelja jedna je od najsnažnijih Isusovih pouka o opraštanju i milosrđu. Ispričana kao odgovor na Petrov upit o tome koliko puta treba oprostiti, ova prispodoba razotkriva duboku Božju velikodušnost, ljudsku slabost i moralnu odgovornost svakog od nas da milosrđe koje primimo prenesemo na druge.

Prispodoba počinje slikom kraljevstva nebeskog koje je poput kralja koji odlučuje urediti račune sa svojim slugama. Jedan sluga duguje ogroman dug — deset tisuća talenata, što je u to doba bila nezamisliva svota, simbolički predstavljajući dug koji čovjek nikada ne bi mogao otplatiti. Budući da nije mogao platiti, kralj zapovijeda da se on, njegova obitelj i sve što posjeduje prodaju kako bi se dug namirio. Sluga pada pred kraljeve noge, moleći za strpljenje, a kralj, ganut njegovom molbom, oprašta mu cijeli dug. Kralj u prispodobi simbolizira Boga, čija je milost beskrajna i čije je opraštanje neizmjerno. Dug od deset tisuća talenata simbolizira ljudski grijeh i nesposobnost čovjeka da svojim snagama zadovolji Božju pravednost. Ovaj iznos jasno pokazuje da smo svi duhovno u velikom dugu prema Bogu, ali On nas ne osuđuje po našim grijesima, već nam velikodušno oprašta kada mu pristupimo s iskrenim srcem.

Sluga koji ne oprašta svom drugu simbolizira ljude koji ne uspijevaju prenijeti Božje milosrđe u svoje odnose s drugima. Dug od sto denara, iako značajan, neusporediv je s deset tisuća talenata, što naglašava kako su ljudske povrede i međusobni grijesi mali u usporedbi s Božjim oproštenjem prema nama. Okrutni sluga pokazuje nezahvalnost i nerazumijevanje Božjeg milosrđa, zaboravljajući da ga je ono spasilo od nesagledivog duga. Tamničari i kazna kralja simboliziraju konačnu pravednost i odgovornost svakog čovjeka za svoje postupke. Prispodoba nas podsjeća da Božje milosrđe nije automatski zajamčeno ako mi sami ne pokazujemo milosrđe prema drugima.

Prva i najvažnija poruka prispodobe jest da je Bog izvor svakog milosrđa i oproštenja. Njegova ljubav prema nama ne poznaje granice, i On je spreman oprostiti čak i najveće grijehe ako Mu priđemo s iskrenim srcem. Ova velikodušnost nadilazi ljudsku logiku i pravednost. Bog nas uči da je milosrđe iznad svake kazne i da Njegovo kraljevstvo počiva na ljubavi i opraštanju.

Ova prispodoba jasno pokazuje da primanje Božjeg milosrđa dolazi s odgovornošću. Onaj kome je mnogo oprošteno pozvan je da to isto oproštenje prenese na druge. Ljudska sklonost osvetoljubivosti, strogoći i nedostatku razumijevanja često nas odvaja od ove božanske logike. No, Isus nas podsjeća da su naša djela prema drugima odraz naše vjere i zahvalnosti prema Bogu.

Prispodoba naglašava da opraštanje nije samo čin, već način života. Isus nas poziva da opraštamo „od srca“, što znači da oprost nije samo formalnost ili društvena obveza, već duboka unutarnja odluka koja pročišćava našu dušu i naše odnose. Opraštanje oslobađa ne samo osobu koja ga prima, već i onu koja ga daje, jer uklanja teret ogorčenosti, ljutnje i mržnje.

Kraljeva reakcija prema okrutnom sluzi pokazuje ozbiljne posljedice neopraštanja. Kada ne opraštamo, zatvaramo vlastito srce za Božju milost i riskiramo gubitak zajedništva s Njim. Opraštanje nije samo moralna obveza, već i put prema osobnom spasenju i izgradnji boljeg svijeta. Svi se susrećemo s povredama, nepravdom i bolom. U tim trenucima, opraštanje može djelovati kao težak i gotovo nemoguć zadatak. No, Isus nas podsjeća da se opraštanje ne temelji na zaslugama osobe koja nas je povrijedila, već na milosti koju smo mi sami primili od Boga. Važno je razumjeti da opraštanje nije uvijek trenutačno. Ono može biti proces koji zahtijeva vrijeme, molitvu i unutarnju borbu. No, ključno je imati volju za oprostom i povjerenje u Božju pomoć, jer opraštanje oslobađa naše srce i omogućuje nam duhovni rast.

Ova prispodoba također ima snažnu društvenu dimenziju. Zajednica koja živi milosrđe i opraštanje odražava Božje kraljevstvo na zemlji. Isus nas poziva da svojim primjerom milosrđa i ljubavi budemo graditelji mira i zajedništva u svijetu.

Prispodoba o okrutnom dužniku duboko je učenje o milosrđu, zahvalnosti i odgovornosti. Bog nas poziva da prepoznamo veličinu Njegovog oprosta i da tu istu milost dijelimo s drugima. Ona nas upozorava da ne smijemo zaboraviti darove koje smo primili i da moramo pokazati istu ljubav i milosrđe prema svojoj braći i sestrama.

Na kraju, ova prispodoba nas poziva da se zapitamo: Jesmo li svjesni Božjeg milosrđa u svom životu? Opraštamo li drugima onako kako Bog oprašta nama? Živimo li milosrđe kao način života ili dopuštamo da nas ogorčenost i osuda udalje od Božje ljubavi? Odgovori na ta pitanja ključni su za našu vjeru i za naše mjesto u Božjem kraljevstvu. „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe“ (Mt 5,7).

Vlč. Branimir Jagodić: Isusove prispodobe: Sedma prispodoba - Okrutni dužnik
03 prosinca 2024, 17:56