Život u prispodobama. Osma prispodoba - Uzvanici na veliku gozbu
Vlč. Branimir Jagodić
»Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: ‘Dođite! Već je pripravljeno!’ A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.’ Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.’ Treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’ Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga reče: ‘Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.’ Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’ A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere.« (Lk 14,16-24)
Prispodoba o uzvanicima na veliku gozbu iz Lukina evanđelja snažna je poruka o Božjem pozivu, ljudskom odgovoru i prirodi Božjeg kraljevstva. Ona nas izaziva da preispitamo vlastite prioritete, otvorenost prema Božjoj milosti i spremnost na sudjelovanje u zajedništvu s Bogom. Gospodar koji priređuje gozbu simbolizira Boga, a gozba predstavlja Božje kraljevstvo – zajedništvo s Njim koje je dostupno svima. Velika gozba označava Božju želju da dijeli svoju radost i ljubav s ljudima. Priprema gozbe i poziv gostima znak su Božje inicijative u djelu spasenja koje zahvaća svakog čovjeka. On nas neprestano poziva da sudjelujemo u njegovoj ljubavi, ali nama ostavlja slobodu izbora.
Pozvani uzvanici simboliziraju ljude koji su već u određenom odnosu s Bogom, poput Izraelaca, ali koji iz raznih razloga odbijaju Njegov poziv. Njihovi izgovori – njiva, volovi i ženidba – simboliziraju svjetovne brige i zemaljske prioritete koji često zasjenjuju Božji poziv. Oni ukazuju na čovjekovu sklonost stavljanju vlastitih interesa ispred Boga. Ljudi s margine društva, poput siromaha, hromih i slijepih, simboliziraju one koje društvo odbacuje, ali koji su otvoreni za Božji poziv. Oni nemaju iluziju samodostatnosti i spremno prihvaćaju darove Božje milosti. Ova skupina pokazuje univerzalnost Božjeg poziva, koji nije ograničen na određenu skupinu, već je otvoren za sve koji ga prihvaćaju. Ljudi s cesta i ogranaka predstavljaju pogane, one koji nisu izravno povezani s Božjim narodom, ali su također pozvani u Božje kraljevstvo. Ovaj dio prispodobe naglašava kako Božji poziv nije ograničen na etničku, društvenu ili vjersku pripadnost. Gospodareva rečenica da nijedan od prvotno pozvanih neće okusiti gozbu simbolizira ozbiljne posljedice odbacivanja Božjeg poziva. To ne odražava Božju osvetoljubivost, već poštovanje slobodne volje ljudi i posljedica njihovih odluka.
Prva i najvažnija poruka prispodobe jest da Božji poziv dolazi iz Njegove ljubavi i milosrđa, a ne zbog naših zasluga. Velika gozba nije nagrada, već dar koji Bog daje svima, bez obzira na njihovu prošlost, status ili dostojanstvo. Božja ljubav ne poznaje granice, ali zahtijeva našu spremnost da je prihvatimo. Izgovori pozvanih uzvanika predstavljaju naše svakodnevne borbe s prioritetima. Često stavljamo posao, obveze, užitke i planove ispred duhovnih vrijednosti. Ova prispodoba nas poziva da prepoznamo trenutke kada Bog zove i da ne propustimo priliku za zajedništvo s Njim. Siromasi, hromi i slijepi predstavljaju one koji su ponizni i svjesni svoje ovisnosti o Božjoj milosti. Oni simboliziraju otvoreno srce koje prihvaća Božji dar s radošću i zahvalnošću. Ova prispodoba nas poziva na poniznost i spremnost da prepoznamo i prihvatimo Božju milost.
Božje kraljevstvo nije ograničeno na određene skupine. Isus naglašava da svi imaju pravo pristupa Božjoj gozbi – i oni koji su društveno odbačeni i oni koji su daleko od vjere. Ovo nas poziva na uključivost, ljubav i prihvaćanje svih ljudi, bez obzira na njihovu prošlost ili status. Odbijanje Božjeg poziva ima ozbiljne posljedice. Gospodareve riječi da prvotno pozvani neće okusiti gozbu podsjećaju nas da Bog poštuje našu slobodnu volju, ali i da propuštene prilike mogu imati vječnu težinu. Prispodoba nas potiče da razmislimo o tome što je u našem životu najvažnije. Stavljamo li Boga na prvo mjesto ili nas zarobljavaju svakodnevne brige, ambicije i želje? Pozvani smo prepoznati što nas odvaja od Boga i uložiti trud da promijenimo svoj fokus. Pozvani smo biti poput siromaha, hromih i slijepih – svjesni vlastitih slabosti i otvoreni prema Božjoj milosti. Ovo zahtijeva poniznost i spremnost da prihvatimo darove koje nam Bog nudi, čak i kada ih ne razumijemo u potpunosti.
Božja gozba simbolizira zajedništvo. Kao kršćani, pozvani smo ne samo prihvatiti Božji poziv, već i pozvati druge u to zajedništvo kroz svoje riječi i djela. To uključuje pomaganje siromašnima, prihvaćanje odbačenih i širenje Božje ljubavi u svijetu. Isus nas upozorava da budemo spremni kada Božji poziv dođe. Ovo znači živjeti svaki dan s mišlju o vječnosti i spremnošću da odgovorimo na Božji poziv bez oklijevanja.
Prispodoba o uzvanicima na veliku gozbu duboka je poruka o Božjoj ljubavi, našoj slobodi izbora i prirodi Božjeg kraljevstva. Isus nas poziva da prepoznamo vrijednost Božjeg poziva, da se oslobodimo zemaljskih briga koje nas sprječavaju da odgovorimo i da budemo dio zajedništva koje On nudi. Pitanje koje prispodoba postavlja svakome od nas jest: Jesmo li spremni prihvatiti Božji poziv? Hoćemo li staviti Boga na prvo mjesto i sudjelovati u radosti Njegove gozbe, ili ćemo se prepustiti svakodnevnim izgovorima i propustiti priliku za vječno zajedništvo s Njim? Naš odgovor određuje ne samo našu sadašnjost, već i našu vječnost.