Druga korizmena nedjelja. Riječ Božju tumači o. Livio Marijan
o. Livio Marijan
Na drugu korizmenu nedjelju, liturgija nam donosi Kristovo preobraženje na gori. Ovaj događaj redovito se čita u korizmi, a postoji i poseban blagdan Preobraženja Gospodnjega koji se slavi 6. kolovoza. Krist se na gori Taboru pred očima učenika Petra, Jakova i Ivana preobražava u svoju slavu, koju oni gledaju. Učenici gledaju, ali kako kaže jedan tropar ili hvalospjev grkokatoličkog časoslova ''razumiju onoliko koliko im bijaše moguće''. Dosad su pratili i slušali Isusa kao čovjeka, svjedočili su njegovim čudesima, ali sada ga gledaju preobražena u nebeskoj, božanskoj slavi. Pred očima im se događa nešto neopisivo. Ni oni, kao ni mi danas, uza svu teologiju, kao ljudi ne možemo do kraja pojmiti ili razumjeti Boga, pa ni njegova jedinorođenoga Sina, koji je istobitan njemu. Ne možemo, kao ni oni tada, do kraja razumjeti da je Bog i jedan i trojstven, da je Isus Krist, njegov odvijeka jedinorođeni Sin, istovremeno i savršeni Bog i savršeni čovjek. Razumijemo onoliko koliko nam je to moguće, a vjerom prihvaćamo jer nam je tako objavljeno. Kada bismo ga mogli posve shvatiti, Bog ne bi bio Bog.
Zašto se Krist pred trojicom učenika preobrazio? Zašto je učinio da oni vide i svjedoče tom čudu kojega neće do kraja moći razumjeti? Zašto se i u povijesti Crkve, ali i u našim osobnim životima događaju nekad neki izvanredni, čudesni Božji zahvati, kojih često ne možemo do kraja razumjeti?
Očito je Božja pedagogija takva. Bog nas odgaja. Krist je htio da njegovi učenici vide njegovu slavu prije nego li budu gledali njegovo krajnje ljudsko poniženje i smrt, kako bi izgradili svoju vjeru, kako bi povezali stvari. I Crkvi je kroz povijest Bog nemalo puta čudesnim događajima pokazao da je živ i da je tu. I nama se to možda u našim životima događa. Bog nas podsjeća i svjedoči nam da je ipak tu, da je živ, da je s nama. Da i kada nas zadese teške stvari, imamo pouzdanja i ne gubimo nadu.
Isus se preobrazio na Taboru u svjetlosni sjaj božanstva, ali se preobrazio i na gori Kalvariji u tamu smrtne ljudske bijede, i ponovo se preobrazio na uskrsno jutro u svjetlost Božanstva. Što naučiti iz toga za život? I naš je kršćanski život jedno veliko preobraženje. I mi smo neprestano pozvani na preobražavanje, osobito u ovom korizmenom posnom vremenu. Od krštenja, kada smo primili dar novoga života i klicu besmrtnosti, naš život je jedno životno preobražavanje, preodijevanje u novoga čovjeka, po Bogu stvorenoga. Živeći po Duhu, a ne po tijelu, primajući svete sakramente, čisteći se od zla i grijeha, i mi se postupno preobražavamo u onu sliku na koju nas je izvorno Bog stvorio – na sliku slave njegove. Mi smo poput ikone – izvorno po obličju Božjem načinjene, ali grijehom nagrđene i kao čađom zatamnjene. Kad živimo kao djeca Božja postupno se čistimo, preobražavamo, i vraća nam se izvorni sjaj, i naša ikona postaje sve čitljivija i jasnija, Bogu sličnija. Naše konačno preobraženje bit će ostvareno u uskrsnuću, kad Bog preobrazi ovo naše bijedno tijelo i pritjelovi ga tijelu svome slavnome, kako kaže liturgija.
