Spomendan sv. Katarine Švedske 24. ožujka

Marito Mihovil Letica

Katolička Crkva dana 24. ožujka slavi svetu Katarinu Švedsku, kćer svete Brigite. Premda Katarina nije službeno proglašena svetom, štuju je već stoljećima kao sveticu, a ovo je štovanje Crkva neizravno potvrdila. Potkrepljuju to brojni podatci, a bit će dostatno spomenuti da je papa Inocent VIII. godine 1484. dopustio da ju se smije smatrati suutemeljiteljicom Reda svete Brigite, čime je Katarini Švedskoj istaknuo važnost i značenje, a time, makar neizravno, i svetost.

Rođena je oko 1331. godine kao četvrto od osmero djece u obitelji Ulfa Gudmarssona i Brigite. Katarina se vrlo rano zaručila i udala za Egarda von Kyrena, ali su se dogovorili da će živjeti u potpunoj uzdržljivosti, što u srednjovjekovlju nije bila rijetka pojava.

Kada je 1350. godine zajedno s majkom hodočastila u Rim, dostigla je Katarinu vijest o muževoj smrti. Od tada je majku Brigitu pratila na njezinim velikim hodočašćima, zdušno i sebedarno sudjelujući u svim majčinim pothvatima za dobro Crkve, koja je u to doba, zbog stolovanja papâ u Avignonu, bila u lošemu stanju, a nered i nemoral bili su izraženi osobito u Rimu, zbog čega se Katarina često nalazila u opasnosti za svoje tijelo i život. O tome je napisala u jednom pismu: “Provodim bijedan život zatvorena kao zvjerka, dok drugi mogu ići u crkvu i ondje hraniti dušu. Moja braća i sestre u Švedskoj mogu bar u miru Bogu služiti.”

Nakon što joj je 23. srpnja 1373. u Rimu umrla majka Brigita, Katarina je pratila njezino tijelo u Švedsku prošavši dug put kroz mnoge zemlje. Godine 1375. ušla je Katarina u čuveni samostan u gradu Vadstena, ali ubrzo se vratila u Rim, gdje je ostala pet godina stanujući u istoj kući gdje joj je umrla majka. Razlog ponovnog boravka u Rimu bio je postupak za kanonizaciju njezine majke, ali nije dočekala okončanje toga postupka.

Jedna legenda govori da je Katarina spasila Rimljane i njihov grad od vodā rijeke Tibera. U kapeli podignutoj njoj u čast može se vidjeti to čudo naslikano na fresci.

Po njezinu povratku u Švedsku, tamošnji je biskup godine 1380. imenovao Katarinu glavaricom samostana u Vadsteni. Ali Katarina je već sljedećega proljeća, 24. ožujka 1381., prešla u onostranost. Glas o njezinoj svetosti ubrzo se pronio po svoj Švedskoj. Zahvaljujući Katarininu zagovoru zabilježena su i brojna čudesa, što je među njezinim sunarodnjacima potaknulo želju da Katarina bude ubrojena među svece. Proces za kanonizaciju vođen je od 1466. do 1489., ali kanonizacija nije bila dovršena.

Ipak je papa Inocent VIII. godine 1488. dopustio svečani prijenos njezinih relikvija, u prisutnosti švedskoga regenta, nacionalnoga heroja Stena Sturea. Premda nije službeno proglašena svetom, Katarina je, valja to ponoviti, ipak od početka štovana kao svetica.

Na brojnim je slikama prikazana s košutom, jer ju je, kako kazuje jedna legenda, ta životinja spasila od opasnosti i pogibelji. Katarini Švedskoj posvećene su mnogobrojne župe i crkve diljem svijeta, a njezin je spomendan 24. ožujka.