Antropološko i kristološko značenje Cvjetnice
Marito Mihovil Letica
Važno je vazda imati na umu izričaj koji teolozi nerijetko nazivaju “formula ʹIsus Kristʹ”. Naime, kada reknemo “Isus Krist”, mi smo sržno izrazili temeljnu istinu kršćanske vjere: u betlehemskoj štalici rođeni, zemaljski, povijesni, preduskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički, poslijeuskrsni Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna.
Zato je kršćanska antropologija neodvojiva od kristologije, a kristologija vlastito ispunjenje postiže u soteriologiji: Krist grješnoga čovjeka spašava i otkupljuje, izbavlja od smrti. Kršćanska antropologija i kozmologija dohvaćaju se otkupljenoga čovjeka u kristocentričnome svemiru. Prisjetimo se slike Krista Svevladara ili Pantokratora.
U hvalospjevu Kristu koji nalazimo u “Poslanici Filipljanima” riječ je o Sinu Božjemu, koji od postanka svijeta bijaše na način Božje bîti. On, Isus Krist, bijaše bogosinovski vladar svemira istobitan s Ocem te postade čovjekom i slugom koji je podložan kozmičkim silama, silama nastajanja i nestajanja, života i smrti:
“On, trajni lik Božji, / nije se kao plijena držao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe ʹoplijeniʹ / uzevši lik sluge, / postavši ljudima sličan; / obličjem čovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslušan do smrti, / smrti na križu.” (Fil 2,6-18)
Danas je Cvjetnica, Cvjetna nedjelja. U našemu su narodu poznati i drugi nazivi ovoga blagdana: Nedjelja od palmi, Palmenica, Uličnica… Službeni je naziv: Nedjelja muke Gospodnje; koja je dan prijelaza u Veliki tjedan. Cvjetnica se gdjekad naziva i “Radosnica” jer s njome završava korizmeno vrijeme i ulazimo u radost Uskrsa, događaja na koji i smjera evanđelje, radosna vijest Isusa Krista. Događaj Uskrsa jest povijesni i natpovijesni, zemaljski i kozmički – jedincati i za čovjeka sudbonosni događaj pobjede života nad smrću.
Cvjetnica nas prisjeća Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, u glavni grad i središte političkoga i religijskoga života židovskog naroda. Mnoštvo ljudi na ulicama grada prepoznaje u Isusu onoga “koji dolazi u ime Gospodnje” te mu oduševljeno kliče: “Hosana! Hosana, Sinu Davidovu!” Očekuju da će Isus, poput kralja Davida, donijeti vojnu pobjedu i političku slobodu – ali svjetina sabrana na ulicama jeruzalemskim ubrzo uočava jednu nimalo nevažnu pojedinost: za razliku od svjetovnih vladara i kraljeva, koji obično dolaze na konju – Isus jaše na magaretu. A to je upravo ponižavajuće za kraljeve. Ali Isus je kralj poniznosti, kralj koji u svoju slavu ulazi kroz, oksimoronski rečeno, maksimalno poniženje, poniženje s kojega će biti maksimalno i savršeno uzvišen u slavi Boga Oca.
Neka nas Cvjetnica – dan prijelaza u svetost Velikoga tjedna – odvede na put od simbolike prolazne i obnovljive zemaljske vegetacije (grančicâ masline, palme i drugoga raslinja) do, možemo s pouzdanjem reći, stvarne i nenadvladive nebeske kristokracije, vladavine Krista cijelim svijetom, čitavom ekumenom, svekolikim svemirom. Isusa Krista, koji ponizio je sâm sebe, poslušan do smrti na križu – Bog je preuzvisio i darovao mu ime nad svakim imenom, da se na ime Njegovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
