Obljetnica službe pape Franje, gledajući na bitno
Andrea Tornielli, Ivica Hadaš - Vatikan
Šesta godišnjica izbora pape Franje obilježena je važnim međunarodnim putovanjima. Početak i kraj godine obilježeni su dvama sinodskim događajima: susretom o zaštiti maloljetnika koji se održao u Vatikanu u veljači, uz sudjelovanje predsjednika biskupskih konferencija cijeloga svijeta i posebnom sinodom za Amazoniju koja će se održati u listopadu, u Vatikanu. Nedavni je put u Ujedinjene Arapske Emirate bio od velikog utjecaja; tom je prilikom rimski biskup potpisao s velikim imamom džamije Al-Azhara zajedničku deklaraciju. To je dokument koji će, nadamo se, imati posljedice na području vjerske slobode. Tema ekumenizma prevladavat će tijekom sljedećih putovanja u Bugarsku i Rumunjsku, dok će putovanje u Japan koje Papa želi, ali još nije službeno dogovoreno, pomoći da se prisjetimo razaranja koje je prouzročilo nuklearno oružje, kao upozorenje za sadašnjost i budućnost čovječanstva koje proživljava „treći svjetski rat u dijelovima“ o kojem Papa često govori.
No, pogled na prošlu godinu ne može zaobići ponovno pojavljivanje sablazni zlostavljanja i unutarnjih podjela koje je u kolovozu prošle godine izazvao bivši apostolski nuncij Carlo Maria Viganò koji je, upravo kada je papa Franjo u Dublinu slavio euharistiju s tisućama obitelji, potičući na ljepotu i vrijednost kršćanskog braka, javno zatražio ostavku Pape zbog njegovog odnosa prema slučaju kardinala McCarricka.
Suočen s takvim situacijama, rimski je biskup zatražio od svih vjernika svijeta da svaki dan mole krunicu kroz marijanski mjesec listopad 2018. godine, kako bi se ujedinili u zajedništvu i pokori kao Božji narod, u molitvi Majci Božjoj i svetom Mihaelu Arkanđelu da zaštite Crkvu od đavla koji nas uvijek nastoji odvojiti od Boga i podijeliti međusobno. Takvom detaljnom zahtjevu u najnovijoj povijesti Crkve nije prethodio neki drugi. Svojim riječima i pozivom Božjem narodu da moli za očuvanje jedinstva Crkve, papa Franjo je pomogao shvatiti težinu situacije i istodobno je izrazio kršćansku svijest da ne postoje ljudska sredstva koja bi mogla osigurati rješenje.
Još je jednom Papa pozvao na bitno. Crkva nije sastavljena od super junaka, pa ni od super papa i ne ide naprijed snagom svojih ljudskih sredstava ili strategija. On zna da je zli prisutan u svijetu, da izvorni grijeh postoji, i da nam za spasenje treba pomoć odozgo. To ponavljati ne znači umanjivati osobnu odgovornost pojedinaca, pa ni ustanova, nego smjestiti ih u njihov stvarni kontekst.
„Tom molbom za zagovor“, pisalo je u vatikanskom priopćenju, i zahtjevom Pape da se u listopadu moli krunica, Sveti je Otac tražio vjernike cijelog svijeta da mole Svetu Majku Božju da Crkvu stavi pod svoju zaštitu da bi je sačuvala od napada zloga, velikog tužitelja, a istovremeno je učinila svjesnijom zlostavljanja i pogrešaka počinjenih u sadašnjosti i prošlosti. U sadašnjosti i prošlosti, jer bilo bi pogrešno okriviti one koji su bili prije nas i sebe predstaviti čistima. I danas Crkva mora moliti nekog drugog da je oslobodi zla. To je stvarna činjenica na koju je Papa u zajedništvu sa svojim prethodnicima neprestano podsjećao.
Crkva se ne iskupljuje sama od zla koje je muči, pa ni od užasnog ponora seksualnih zlostavljanja koje su počinili svećenici i redovnici. Iz toga se ne izlazi na temelju procesa samočišćenja, niti povjeravajući se onima koji su preuzeli ulogu onoga koji pročišćava. Potrebne su sve učinkovitije mjere, odgovornost i transparentnost, dapače neizbježne, no nikada neće biti dovoljne.
Crkva – podsjeća papa Franjo – nije samodostatna i svjedoči evanđelje mnogim ranjenim ljudima našega vremena upravo zato što i ona uviđa da je potrebita ozdravljenja, Gospodinovog milosrđa i oproštenja. Možda nikad kao u prošloj godini, šestoj svojeg pontifikata, u kojoj se predstavlja kao „grešnik kojem je oprošteno“, slijedeći nauk crkvenih otaca i svojeg neposrednog prethodnika Benedikta XVI., papa Franjo nije svjedočio tu bitnu činjenicu koja za kršćansku vjeru nikad nije bila aktualnija.
