Papa u Rumunjskoj. Molitva Očenaša u pravoslavnoj katedrali
Ariana Anić - Vatikan
Papu je ispred katedrale dočekao patrijarh Daniel te su zajedno pošli do oltara. Katedrala je inaugurirana u studenom 2018., ali će potpuno biti završena 2024. godine. Tijekom svojega apostolskog putovanja u Rumunjskoj, u svibnju 1999. godine, sveti Ivan Pavao II. darovao je 200.000 dolara za njezinu gradnju, te je njegovo ime upisano u popis darovatelja.
'Oče naš' nije molitva koja umiruje, nego je ona vapaj pred pomanjkanjem ljubavi u našem vremenu, pred individualizmom i ravnodušjem koji obeščašćuju Tvoje ime, Oče. Pomogni nam da budemo gladni darivanja sebe – istaknuo je papa Franjo u pripremi za molitvu Očenaša, koju – kako je rekao – želi moliti za put bratstva te kako bi Rumunjska uvijek bila dom svih ljudi, zemlja susreta, vrt u kojemu cvatu pomirenje i zajedništvo.
Razmišljajući o pojedinim zazivima u Očenašu Papa je zazvao Oca da nam pomogne ne suditi brata za njegova djela i njegove ograničenosti, nego prihvatiti ga prije svega kao Njegovo dijete. Oca, koji je na nebesima, molio je, osim toga, za sklad koji na zemlji ne znamo čuvati. Molimo to po zagovoru brojne braće i sestara u vjeri koji borave na nebesima nakon što su vjerovali, ljubili i mnogo trpjeli, pa i naših dana, samo zato što su kršćani – rekao je Papa.
Poput njih i mi želimo posvećivati Tvoje ime stavljajući ga u središte svih svojih interesa. Neka nas Tvoje ime, Gospodine, a ne naše, potiče i budi u primjeni ljubavi – napomenuo je te istaknuo koliko se puta zadržavamo na traženju darova i nizanju zahtjeva, zaboravljajući da je najvažnije slaviti Božje ime, klanjati Mu se, kako bismo u osobi brata kojega je stavio kraj nas prepoznali Njegov živi odraz.
U iščekivanju smo Tvojega kraljevstva. To tražimo i želimo jer vidimo da ga ne slijede dinamike današnjega svijeta kojima upravljaju logike novca, interesa i moći. Dok smo uronjeni u sve veći konsumizam, pomogni nam odreći se udobnih sigurnosti moći, varljivih čari mondenosti, ispraznoga uvjerenja da smo samodostatni. Neka bude volja Tvoja, a ne naša. Božja je volja spas sviju. Pomogni nam, Oče, i pošalji nam Duha Svetoga, da nas potakne naviještati radosnu vijest Evanđelja izvan granica naših pripadnosti, jezikā, kulturā i nacijā.
Svakoga nam je dana potreban On, kruh naš svagdašnji – rekao je potom Papa te istaknuo – On je kruh života po kojemu se osjećamo voljena djeca, te koji taži glad svake naše samoće. On je kruh služenja; lomeći se kako bi bio naš sluga, od nas traži da si uzajamno služimo. Oče, dok nam daruješ kruh svagdašnji, potakni u nama nostalgiju za bratom, potrebu da mu služimo. Molimo Te i kruh sjećanja, milost da ojačamo zajedničke korijene našega kršćanskog identiteta, korijene prijeko potrebne u vremenu u kojemu bi se čovječanstvo, a posebno mladi naraštaji, mogli osjetiti iskorijenjeni.
Neka kruh koji molimo nadahne u nama želju da budemo strpljivi njegovatelji zajedništva koji se ne umaraju u nastojanju da proklije sjeme jedinstva, da se poveća dobro, da uvijek djeluju uz brata, bez sumnji i udaljenosti, u zajedničkom postojanju pomirenih različitosti. (…) Pomogni nam, Oče, da ne popustimo strahu, da u otvorenosti ne vidimo opasnost; da imamo snage praštati i hoditi, i hrabrosti da se ne zadovoljimo mirnim životom, te uvijek, transparentno i iskreno, tražimo lice brata – rekao je na kraju papa Franjo.
