Papa makedonskim katoličkim svećenicima i redovnicima: Oslobodite miris milosrđa
Cecilia Seppia, Ivica Hadaš - Vatikan
Jučer poslijepodne papa Franjo se u katedrali Presvetog Srca Isusova u Skoplju susreo sa svećenicima i redovnicima, te s njihovim obiteljima. Nakon što je čuo svjedočanstva o teškom životu, Papa je podsjetio na prekrasnu sliku Crkve, kako ju je zamišljao sveti papa Ivan Pavao II., sposobnu disati s dva plućna krila, Zapadom i Istokom, latinskim i bizantskim obredom koji su neophodni za uživanje i međusobno dijeljenje Gospodinove ljepote među ljudima.
Svećenike koji su mu iskazali nelagodu zbog toga što ih je malo i zbog rizika kompleksa manje vrijednosti, Sveti Otac je ohrabrio da čine kao Marija Magdalena koja je pomazala Isusove noge, ispunjajući cijelu kuću tim mirisom i ostavljajući nepogrešiv znak. Svijest o stvarnosti oskudnih sredstava, nesigurnih priliva i proračuna u crvenom, ne bi nas smjela natjerati da padnemo u napast, da previše gledamo na sebe i zatvaramo se u tišinu koju obilježava frustracija koja sprječava slušanje Boga.
Uvijek je potrebno računati kada nam to može pomoći otkriti i približiti se mnogim životima i situacijama koji su obilježeni istom neizvjesnošću koju često živi Crkva – rekao je papa Franjo i nastavio – To su obitelji koje ne mogu ići dalje, starije i usamljene osobe, bolesni prikovani uz krevet, mladi žalosni i bez budućnosti, siromašni ljudi koji nas podsjećaju na ono što jesmo: Crkva prosjaka kojima je potrebno Gospodinovo milosrđe. Dopušteno je računati samo ako nam to pomaže da se pokrenemo kako bismo postali solidarni, pažljivi, s više razumijevanja i brižni u približavanju umoru i neizvjesnosti u koje su uronjena mnoga naša braća potrebita, pomazanja koje će ih podići i ozdraviti u nadi. Dopušteno je računati samo kako bismo snažno rekli i molili sa svojim narodom: Dođi Gospodine Isuse!
Papa je istaknuo lik Majke Terezije kao konkretan znak kako je neizvjesnost osobe koju je Gospodin pomazao bila sposobna sve natopiti mirisom blaženstava. Kolike je umirila nježnošću svojeg pogleda, utješila milovanjem, podigla svojom nadom i nahranila hrabrošću svoje vjere koja je zaboravljenima pomogla osjetiti da ih Bog nije zaboravio. Povijest pišu takve osobe koje se ne boje istrošiti svoj život zbog ljubavi. Svaki put kada to učinite najmanjem od moje braće, meni ste to učinili.
Papa je upozorio svećenike i redovnike na napast karijerizma koji otvrdnjuje srce, te potiče fantaziju da vrijedi biti snažan, moćan i utjecajan. Osvrnuvši se na svjedočanstvo oca Davora iz Vrhbosanske nadbiskupije, koji inače djeluje u Skoplju, dodao je da od karijerizma spašava stalno sjećanje na prvotni poziv i Isusov pogled koji je sakramentalan. Sjećanje će vas spasiti, treba tražiti uskrslog Gospodina tamo gdje ga se može susresti, napuštajući sigurne putove i spuštajući se u svakodnevni život svoje braće kako bismo ih pomazali mirisom Duha Svetoga.
Često trošimo svoje snage i sredstva, svoje susrete, rasprave i programiranja kako bismo sačuvali pristupe, ritam, usmjerenja i ciljeve koji ne samo da nikoga ne oduševljavaju, nego ne mogu donijeti malo tog evanđeoskog mirisa koji je u stanju utješiti i otvoriti putove nade, te nas lišavaju osobnog susreta s drugima – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Kako su ispravne riječi Majke Terezije: Ono što mi ne treba, to me opterećuje. Ostavimo sve terete koji nas odvajaju od poslanja i koji nam priječe da mirisom milosrđa dođemo do lica naše braće.
Nakon što je čuo svjedočanstvo oca Goce, grkokatoličkog svećenika i njegove obitelji, papa Franjo je rekao da oni svjedoče o tome kako nas vjera ne udaljava od svijeta, nego nas uvodi dublje u njega, ne polazeći od onoga što bi se nama sviđalo, ne kao savršeni i bezgrešni, nego u nesigurnosti naših života i obitelji koje su svaki dan pomazane u povjerenju bezuvjetne ljubavi koju Bog ima za nas. Radi se o povjerenju koje nas vodi razvijanju nekih dimenzija koje su toliko zaboravljene u društvu koje je iscrpljeno burnim i površnim odnosima; dimenzija nježnosti, strpljenja i suosjećanja prema drugima.
Nježnost je temeljna u svećeničkoj službi; ako nedostaje, srce postaje usamljeno – rekao je Papa i primijetio – Postoji opasnost da se i zavjet čistoće svećenika i redovnica pretvori u „zavjet usidjelice“, nesposoban za nježne geste i blagost koja je svojstvena evanđelju. Kada u svećenički i redovnički život uđe karijerizam, srce otvrdne, postaje nesposobno za nježnost. Trebaju nam materijalna sredstva, ali ona nisu najvažnija. Zato nemojte izgubiti sposobnost za milovanje, nemojte izgubiti nježnost službe i posvećenja koje ste primili.
Na kraju je Sveti Otac pozvao obitelji da budu slika Nazaretske obitelji čiji je svakodnevni život bio pun umora, noćnih mora i nasilja kakvo je pretrpjela od kralja Heroda. To iskustvo prolaze mnoge siromašne i gladne izbjegličke obitelji. Obitelji su sposobne, kroz vjeru koja se skuplja u svakodnevnim borbama, preobraziti špilju sa životinjama u Isusov dom. Prije nego što je napustio katedralu papa Franjo je blagoslovio kamen temeljac za crkvu svetoga Pavla.
