Pavao VI. o prvom spuštanju na Mjesec prije 50 godina

Sergio Centofanti; Ariana Anić - Vatikan

Prije pedeset godina, 13. srpnja 1969., papa Pavao VI. posvetio je nedjeljni nagovor misiji američkih astronauta na Mjesecu. Krenuvši 16. srpnja s Apollom 11 iz Svemirskoga centra John Kennedy (Kennedy Space Center), letjelica se spustila na Mjesec nakon gotovo 5 dana putovanja. Neil Armstrong bio je prvi čovjek koji je kročio na Mjesec te izgovorio glasovitu rečenicu: “Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo”.

Čovjek, Božje stvorenje, otkriva nam se kao gigant

Osam dana prije toga papa Pavao VI. je u podnevnom nagovoru govorio o tom posebnom i divnom događaju. Znanost se i tehnika tu očituju na tako neusporediv, slojevit način, tako odvažan da obilježavaju vrhunac svojih postignuća i ostavljaju nam da naslutimo druge, o kojima ni mašta sada ne može ni sanjati – rekao je papa te dodao da ono što najviše zadivljuje jest to da vidimo da nije riječ o snovima. Znanstvena fantastika postaje stvarnost.

Spominjući organizaciju mudrih glava, aktivnostī, ekonomska sredstva, sa svim istraživanjima, pokusima i pokušajima koje zahtijeva takav pothvat, Pavao VI. je istaknuo da divljenje prelazi u razmišljanje. A razmišljanje se okreće čovjeku, svijetu i civilizaciji iz kojih izviru tako mudre i snažne novìne. Posebno se okreće čovjeku – ponovio je papa te upitao – Tko je to biće toliko sposobno? Tako maleno, tako krhko, (…) a tako superiorno, toliko gospodar stvari, toliko pobjednik nad vremenom i prostorom?

Čovjek, to Božje stvorenje, koje je u središtu ovoga pothvata više od otajstvenoga Mjeseca, otkriva nam se kao gigant – kazao je Pavao VI. – Otkriva nam se božanski, ne po sebi, nego u svojem načelu i u svojoj sudbini. Čast čovjeku, njegovu dostojanstvu, njegovu duhu i životu. Molimo danas za njega, odnosno za cijeli ljudski rod; za mislioce i heroje ovoga nevjerojatnoga pothvata - potaknuo je papa.

Pravi napredak ljudskoga roda – bratstvo i mir

Papa Montini je o toj svemirskoj misiji ponovno govorio u podnevnom nagovoru u nedjelju, 20. srpnja 1969. godine, dan prije spuštanja na Mjesec, te pozvao na razmišljanje o tom izvanrednom i zapanjujućem događaju; na razmišljanje o svemiru koji nam – kako je rekao – otvara svoje nijemo, otajstveno lice. Međutim, potaknuo je također da se ne zaborave drame koje još uvijek potresaju čovječanstvo, te uputio na putove istinskoga napretka.

Znamo da su na Zemlji još uvijek u tijeku tri rata: u Vijetnamu, u Africi, na Bliskom istoku. Njima se, s tisućama žrtava, pridružio i četvrti, između Salvadora i Hondurasa. Upravo ovih dana! – napomenuo je Pavao VI. te pritom istaknuo i veliku glad koja – kako je rekao – pogađa čitave narode. Gdje je istinska čovječnost? Gdje su bratstvo, mir? – upitao je. Kakav bi bio pravi ljudski napredak kad bi ta zla potrajala i kad bi se povećala? Neka se, naprotiv, napredak, čiju veliku pobjedu danas slavimo, okrene istinskom dobru, vremenitom i moralnom, ljudskoga roda – rekao je papa Montini te na kraju potaknuo na molitvu u tu svrhu.