Papa svećenicima i redovnicima: Vaš umor treba proizići iz sposobnosti za suosjećanje
Ariana Anić - Vatikan
Crkva u Mozambiku ne može biti dio problema mjerodavnosti, prezira i podjela jednih od drugih, nego treba biti poput vrata prema rješenju, prostor na kojemu su mogući poštovanje, međurazmjena i dijalog – rekao je papa Franjo na susretu s biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama, Bogu posvećenim osobama, sjemeništarcima, katehistima i animatorima, održanom u katedrali u Maputu. Bio je to treći javni događaj Papina apostolskog pohoda Mozambiku, nakon susreta s predstavnicima vlasti, građanskoga društva i Diplomatskim zborom, te nakon međureligijskoga susreta s mladima.
Sviđalo se to nama ili ne, pozvani smo suočiti se sa stvarnošću takvom kakva ona jest – rekao je Papa te upozorio kako se umjesto Radosne vijesti naviješta nešto sivo što ne privlači i ne žari ničije srce. Osvrnuo se i na krizu svećeničkoga identiteta te kazao da je možda potrebno izići iz važnih i svečanih mjesta. Moramo se vratiti na mjesta na kojima smo bili pozvani, na kojima je bilo očito da inicijativa i moć dolaze od Boga. Svećenik je – istaknuo je Papa – najsiromašniji čovjek ako ga Isus ne obogati svojim siromaštvom; on je najbeskorisniji sluga ako ga Isus ne zove prijateljem, (…) najnezaštićeniji među kršćanima ako ga Dobri Pastir ne ojača u njegovu stadu. Nitko nije manji od svećenika koji je prepušten samo svojim snagama.
Uspoređujući Zahariju i Mariju u trenutku navještaja o rođenju djeteta, papa Franjo je istaknuo da Zaharija ne može izbjeći brigu i sve provjeriti; ne može se osloboditi osjećaja da je odgovoran za ono što će se dogoditi. Marija ne dvoji, ne misli na sebe, prepušta se, pouzdaje se – istaknuo je Papa te dodao da je zamorno živjeti odnos s Bogom kao Zaharija, primjenjujući uvijek pravila, uvijek misliti na to da je plaća razmjerna uloženom naporu, da je moja zasluga ako me Bog blagoslivlja, da Crkva treba priznati moje vrline i moje napore… Ne možemo ići za onim što se pretvara u osobne blagodati; naš umor treba, naprotiv, biti vezan za našu sposobnost suosjećanja – istaknuo je papa Franjo.
Za obnovu poziva – prema Papinim riječima – često je potrebno provjeriti imaju li naš umor i naše brige veze s određenom „duhovnom mondenošću“. Obnoviti svoj poziv stoga znači izabrati, reći 'da' i umoriti se s onim što je plodno u Božjim očima, onim što Njegovog Sina Isusa čini prisutnim – napomenuo je Papa te izrazio nadu da će mladi, zaslijepljeni radošću svakodnevnoga darivanja, ali ne nametnutoga nego dozreloga, te u tišini i molitvi, reći svoje 'da'.
Obrativši se posebno onima koji se pitaju, ili su na putu konačnoga posvećenja Bogu, Papa je kazao da mogu shvatiti kako zabrinutost i brzina brojnih poticaja koji nas bombardiraju oduzimaju prostor unutarnjoj tišini u kojoj se osjeća Isusov pogled i čuje njegov poziv. Tražite, naprotiv, prostore mira i tišine koji će vam omogućiti da razmišljate, molite, da bolje vidite svijet koji vas okružuje. Tada ćete, zajedno s Isusom, moći razaznati svoj poziv na ovoj zemlji – rekao je papa Franjo.
