Papa: Evanđelje je za sve narode najsnažniji kvasac bratstva, slobode, pravde i mira

Debora Donnini, Ivica Hadaš - Vatikan

Evanđelje je za sve narode najsnažniji kvasac bratstva, slobode, pravde i mira. Kao sijač nade, mira i pomirenja, pokušao sam donijeti taj Isusov kvasac narodima Mozambika, Madagaskara i Mauricijusa – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije na Trgu svetoga Petra, nakon što se sinoć vratio s 31. apostolskog putovanja, te protumačio smisao tog posjeta koji je učinio upravo kao hodočasnik mira i nade. U njegovim se riječima ponovno vraćaju osmjesi, lica, sjećanja, slike i molitve koji su tako snažno obilježili njegov pohod.

Prva etapa putovanja bio je Mozambik, zemlja koja je trpjela zbog dugog oružanog sukoba u nedavnoj prošlosti. Crkva u toj zemlji nastavlja pratiti put mira na kojemu je, nakon sporazuma iz 1992. godine, 1. kolovoza, napravljen iskorak, novim sporazumom između zainteresiranih strana. Papa je zahvalio Zajednici svetog Egidija koja je mnogo radila na tom procesu.

U proljeće je Mozambik bio također kušan prolaskom ciklona Idai i Kenenth. Sveti Otac je potaknuo državne vlasti da rade za opće dobro, da grade nadvladavajući bezvoljnost, ravnodušnost i tjeskobu, te da šire društveno prijateljstvo. Mlade je potaknuo na međureligijske susrete. U Maputu, 5. rujna, papa Franjo je podsjetio biskupe, svećenike i redovnike na put velikodušnog 'DA' Marije iz Nazareta. Znak te evanđeoske prisutnosti je bolnica u Zimpetu koju je posjetio.

U toj sam bolnici vidio da su bolesnici najvažniji, da svi rade za njih – rekao je Papa i primijetio – No ne pripadaju svi istoj vjeri. Ravnateljica je te bolnice koju je izgradila Zajednica svetog Egidija žena, muslimanka i istraživačica AIDS-a. Ipak svi rade zajedno za narod, ujedinjeni kao braća. Vrhunac posjeta u Mozambiku bila je misa koju je slavio na velikom stadionu. Sveti Otac se prisjetio pjesama, plesova i radosti unatoč kiši. Tamo je snažno odjeknuo Isusov poziv da ljubimo svoje neprijatelje, što je sjeme istinske revolucije ljubavi – istaknuo je papa Franjo.

Potom se osvrnuo na Madagaskar, zemlju bogatu prirodnim ljepotama no obilježenu velikim siromaštvom. Pod tim vidikom, Papa je podsjetio da je potaknuo malgaški narod da gradi budućnost razvoja, povezujući poštovanje prema okolišu i socijalnu pravdu. Posebno mu je na srcu ostao posjet gradu Akamasoi koji je osnovao otac Pedro Opeka i u kojem živi 25.000 ljudi od kojih su više od 60 posto djeca mlađa od 15 godina.

Kao proročki znak u tom smjeru, posjetio sam „Grad prijateljstva“ – Akamasoa, gdje se nastoji ujediniti rad, dostojanstvo, briga za siromašne i obrazovanje za djecu – rekao je Sveti Otac i napomenuo – Sve je nadahnuto evanđeljem. U Akamasoi, blizu kamenoloma granita, molio sam Boga za radnike. Potom sam se susreo s kontemplativnim redovnicama različitih kongregacija u samostanu karmelićanki. Naime, bez vjere i molitve ne može se izgraditi grad dostojan čovjeka.

Tamo je papa Franjo htio biti sijač mira i nade, obnovio je svoju zauzetost zajedno s biskupima, časteći također blaženu Viktoriju Rasoamanarivo. Prisjetio se i mnogih mladih koji su sudjelovali u molitvenom bdijenju u predgrađu Antananariva gdje se pak ujutro slavila misa na kojoj je prisustvovalo milijun ljudi.

Papa je istaknuo da je izabrao poznati turistički otok Mauricijus kao mjesto integracije različitih etničkih i kulturnih skupina koja je plod dolaska na otok stanovništva iz više zemalja, osobito iz Indije. Kao što je za otok važan snažan gospodarski razvoj, isto tako je bitan i međureligijski dijalog i prijateljstvo među vođama različitih vjerskih konfesija. U znak prijateljstva veliki je imam poslao Papi prekrasan buket cvijeća. To je nešto što nama može izgledati čudno, no za njih, koji na taj način žive prijateljstvo, nije – rekao je Papa i prisjetio se mise u Port Luisu.

Evanđelje o blaženstvima osobna je iskaznica Kristovih učenika i u tom je kontekstu protuotrov iskušenjima sebičnog i diskriminirajućeg blagostanja. Evanđelje je kvasac istinske sreće koja je prožeta milosrđem, pravdom i mirom. Posebno sam bio dirnut onim što biskupi čine za evangelizaciju siromašnih – rekao je Sveti Otac i zaključio – Jučer po povratku otišao sam u baziliku svete Marije Velike, kao što uvijek činim i na početku putovanja, kako bih molio da me prati na putu kao Majka i da mi kaže što moram činiti, da čuva moje riječi i moje geste. S Gospom sam siguran.