Papa: Nosimo svoje životne priče pred Boga kako bismo dotaknuli Njegovu nježnost
Ivica Hadaš - Vatikan
Ne postoje prepreke za poniznu i bezuvjetnu vjeru – rekao je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra osvrćući se na evanđelje današnje liturgije koje opisuje susret Isusa i žene Kanaanke (Mt 15,21-28). Isus je bio na sjeveru Galileje, u tuđoj zemlji, kako bi zajedno sa svojim učenicima bio malo dalje od mnoštva koje ga je u sve većem broju tražilo – rekao je Papa i podsjetio – Tada mu se jedna žena približila i zamolila ga da pomogne njezinoj bolesnoj kćeri: „Smiluj mi se, Gospodine!“
Bio je to vapaj koji je nastao u životu obilježenom patnjom, iz osjećaja nemoći majke koja je vidjela kćer kako je muči zlo – rekao je Sveti Otac i primijetio – Isus se u početku nije obazirao na nju, no ta je majka bila uporna, ustrajala je i onda kada je Učitelj rekao učenicima da je poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. I dalje ga je molila, a On ju je u tom trenutku kušao citirajući izreku: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. Žena je odmah odgovorila: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!“
Tim je riječima ta majka pokazala da je naslutila da je dobrota Svevišnjega Boga, koja je prisutna u Isusu, otvorena za sve potrebe njegovih stvorenja – rekao je papa Franjo i istaknuo – Ta mudrost, puna povjerenja, pogodila je Učiteljevo srce i izvukla mu riječi divljenja: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš“. Koja je to vjera velika? Velika je vjera ona koja nosi vlastiti život, obilježen ranama, pred Gospodinove noge, moleći da ga ozdravi i da mu dade smisao.
Svatko od nas ima svoju životnu priču koja nije uvijek za iznositi van i nije uvijek čista, nego je često teška priča, puna trpljenja, nevolja i grijeha – rekao je Papa i nastavio – Što ću ja učiniti sa svojom pričom? Hoću li je sakriti? Ne, moramo je donijeti pred Gospodina. „Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti!“ To je ono što nas uči ta žena i dobra majka, to jest imati hrabrosti vlastiti život, pun trpljenja, donijeti pred Boga, Isusa; dotaknuti Božju, Isusovu nježnost.
Pokušajmo se i mi okoristiti iskustvom te životne priče i molitve; svatko od nas neka misli na svoj život – potaknuo je Sveti Otac i primijetio – U jednom životu uvijek ima loših stvari. Idimo Isusu, kucajmo na njegovo srce i recimo mu: „Gospodine, ako želiš, možeš me ozdraviti!“ To ćemo moći učiniti, ako uvijek imamo pred sobom Isusovo lice, ako shvaćamo kakvo je Kristovo srce; da je to srce koje suosjeća, koje nosi na sebi našu patnju, grijehe, pogreške i neuspjehe. No to je srce koje nas ljubi takve kakvi jesmo, bez uljepšavanja.
„Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti!“ – ponovio je papa Franjo tu molitvu i napomenuo – Zato je Isusa potrebno razumjeti i biti blizak s njim. Uvijek se vraćam na savjet koji vam dajem: uvijek sa sobom nosite malo, džepno evanđelje i svaki dan pročitajte jedan odlomak. Tamo ćete naći Isusa takvoga kakav On jest, kakav se prikazuje; naći ćete Isusa koji nas mnogo ljubi i želi nam dobro. Zapamtimo molitvu: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti!“. To je lijepa molitva.
Nosite evanđelje u torbi, u džepu, na pametnom telefonu, kako biste ga mogli čitati. Neka nam svima Gospodin pomogne moliti tu lijepu molitvu koju nas uči žena poganka, ne kršćanka, ne Židovka, nego upravo poganka. Neka nas Blažena Djevica Marija zagovara svojom molitvom, kako bi u svakom kršteniku rasla radost vjere i želja da je naviješta svjedočanstvom dosljednog života. Neka nam dade hrabrosti približiti se Isusu i reći mu: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti!“ – zaključio je Papa.
