Papa Franjo: Potrebni su nam hrabri kršćani koji znaju reći "to ne valja činiti!"
Debora Donnini; Ariana Anić - Vatikan
Potreban nam je duh proroka Ilije, čovjeka kontemplativnoga, i istodobno aktivnoga života, sposobnoga napasti kralja i kraljicu, nakon što su dali ubiti Nabota kako bi uzeli njegov vinograd – istaknuo je papa Franjo danas na općoj audijenciji, održanoj u Dvorani Pavla VI., nastavljajući niz kateheza o molitvi.
Današnjom je katehezom papa Franjo nastavio razmišljanje o molitvi, prekinuto krajem lipnja zbog ljetne stanke, a poslije zbog niza kateheza posvećenoga pandemiji, koji je započeo 5. kolovoza. Koliko su nam potrebni vjernici, gorljivi kršćani, koji pred osobama koje imaju upravljačku odgovornost reagiraju hrabro poput Ilije kako bi rekli: 'To se ne smije raditi! To je ubojstvo!' – rekao je nadahnjujući se iskustvom tog proroka.
On nam pokazuje da u životu onoga tko moli ne smije biti proturječja; treba stati pred Gospodina i ići u susret braći kojoj nas On šalje. Molitva nije zatvaranje s Gospodinom kako bismo uljepšali dušu; ne, to nije molitva. To je lažna molitva – primijetio je Papa te objasnio – Molitva je razgovor s Bogom, te prepuštanje da nas pošalje služiti braći. Dokaz je molitve konkretna ljubav prema bližnjemu. I obratno: vjernici u svijetu reagiraju nakon što su najprije šutjeli i molili; u suprotnom, njihovo je djelo impulzivno, bez razlučivanja, umarajuća trka bez cilja. Kada se vjernici tako ponašaju, čine mnoge nepravde, – primijetio je Papa – jer nisu prije išli pomoliti se pred Gospodinom, razlučiti što im je činiti.
Sveto pismo Iliju predstavlja kao čovjeka kristalne vjere, neporočna, nesposobna za bijedne kompromise, koji unatoč kušnjama ostaje vjeran Bogu. U samom je njegovom imenu, koje bi moglo značiti 'Jahve je Bog', sadržano otajstvo njegova poslanja – primijetio je papa Franjo podsjećajući da je njegov simbol vatra, te da je Ilija primjer svih ljudi vjere koji poznaju kušnje i trpljenje, ali ne odustaju od ideala za koji su rođeni.
Biblija daje naslutiti da je i Ilijina vjera napredovala sve dok nije dosegla svoj vrhunac u iskustvu na gori Horeb, kada mu se Bog očituje, ali ne u olujnom vihoru ili u potresu, nego u šapatu laganog i blagog lahora. Ili bolje – dodao je Papa – prijevod koji dobro odražava to iskustvo: u niti zvonke tišine. Ponizan je to, dakle, znak kojim Bog komunicira s Ilijom, koji u tom trenutku bježi i misli da je propao, ali onda vraća mir u svoje srce.
To se dogodilo Iliji, ali čini se napisano za sve nas. Katkada se možemo osjetiti beskorisni i sami. Tada će doći molitva i pokucat će na vrata našega srca. Rub Ilijina plašta možemo uhvatiti svi mi, kao što je pola plašta uhvatio njegov učenik Elizej. Čak i ako smo nešto pogriješili, ili se osjetimo ugroženima i prestrašenima, vraćajući se pred Boga u molitvi, poput čudesa će se vratiti i smirenost i mir. To je ono čemu nas uči Ilijin primjer.
Napomenuvši da je molitva životni sok koji hrani njegov život, Papa je kazao da je zbog toga on jedan od najdražih likova monaške tradicije, tako da su ga neki izabrali za duhovnoga oca Bogu posvećenoga života. Ilija je Božji čovjek, ali je također prisiljen suočavati se sa svojim slabostima. U duši onoga tko moli, osjećaj vlastite slabosti dragocjeniji je od trenutaka ushićenja – rekao je Papa podsjećajući da ima trenutaka u molitvi kada osjećamo da nas podižu, da jačaju naš zanos, ali i trenutaka žalosti, hladnoće, kušnje.
Takva je molitva; – ponovio je – dopuštamo da nas Bog ponese, ali i da nas pogode ružne situacije, a i kušnje. Ilija, najprivlačniji lik cijeloga Svetog pisma, prelazi granice svih epoha, toliko da ga nalazimo i u Evanđelju, kada se pojavljuje uz Isusa, zajedno s Mojsijem, u preobraženju – istaknuo je papa Franjo.
