Papa članovima Rimske kurije: Beskorisni smo sluge u hodu
Gianluca Biccini; Ariana Anić - Vatikan
Papa je u govoru razmišljao o krizi prouzročenoj pandemijom, koja nas – kako je primijetio – upozorava na osuđivanje Crkve na brzu ruku, s njezinim prijašnjim i sadašnjim skandalima. Osim toga, preporučio je da se kriza ne miješa sa sukobom, jer kriza obično ima pozitivan završetak, dok sukob uvijek potiče protivnost. Stoga je potaknuo na traženje poniznosti kako bismo mogli reći da je vrijeme krize vrijeme Duha, jer tko krizu ne gleda u svjetlu evanđelja, ograničava se na obdukciju mrtvaca – istaknuo je Papa.
Papa se u razmišljanju nadahnuo njemačkom filozofkinjom Hannom Arendt koja je, na ruševinama totalitarizama XX. stoljeća, prepoznala da se čudo koje čuva svijet nalazi u nekoliko riječi kojima je evanđelje navijestilo radosnu vijest: Dijete se rodilo među nama. Zbog toga – objasnio je – pravo mjesto nalazimo samo ako smo razoružani, ponizni, ostvarujući u sredini u kojoj živimo program života koji predlaže sveti Pavao, ili zamišljajući se u prizoru jaslica, kako zahtijeva sveti Ignacije Lojolski.
To je još više potrebno – dodao je – u prigodi ovoga Božića pandemije, zdravstvene, gospodarske, društvene, i čak crkvene krize, koja je pogodila cijeli svijet u kojemu je postala stvarnost koju svi dijele. To je zlo nezanemarivi kamen kušnje, ali istodobno velika prigoda za obraćenje i vraćanje vjerodostojnosti.
Spomenuvši potom primjere Abrahama, Mojsija, Ilije, Ivana Krstitelja, Pavla iz Tarza te samoga Isusa, koji javni život započinje kroz iskustvo krize proživljene u kušnjama, kako bi potom prošao onu u Getsemanskom vrtu, papa Franjo je istaknuo da naše crkvene analize katkada izgledaju kao priče bez nade, dok nada uspijeva istaknuti ono što naši kratkovidni pogledi nisu u stanju vidjeti. Osim toga – dodao je – Bog i dalje daje da se razvija sjeme u njegovu kraljevstvu, kako to pokazuju mnogi koji u Kuriji daju svjedočanstvo svojim poniznim, diskretnim, tihim, dosljednim, profesionalnim, čestitim radom. I naše vrijeme ima svoje probleme… ali Gospodin nije napustio svoj narod; iako se događa da problemi odmah završe u novinama, a znakovi nade postaju vijest mnogo kasnije, i to ne uvijek.
Govoreći pak o drugoj ključnoj riječi govora, odnosno o sukobu, Papa je primijetio da ako se Crkvu tumači uobičajenim „kategorijama“, odnosno 'desno' i 'lijevo', 'progresisti' i 'tradicionalisti', na kraju se raskomada, polarizira, kvari i iznevjerava njezina narav. Ona je Tijelo koje je stalno u krizi upravo zato što je živo, ali ne smije nikada postati tijelo u sukobu, s pobjednicima i pobijeđenima. Na taj će način, naime, širiti bojazan, postat će kruća, manje sinodalna, i nametnut će jednoličnu logiku koja ujednačuje, daleko od bogatstva i mnogostrukosti koje joj je Duh darovao.
Iza svake krize postoji opravdana potreba za osuvremenjivanjem – napomenuo Papa. Ali, za to su potrebni potpuna raspoloživost i obveza da ne mislimo na reformu Crkve kao na stavljanje zakrpe na staro odijelo, ili na jednostavno sastavljanje nove apostolske konstitucije. Reforma Crkve je nešto drugo. To je zauzimanje i trud kako, unatoč brojnim problemima, naša slabost ne bi postala prepreka u naviještanju evanđelja.
Na kraju je Papa napomenuo kako bi bilo lijepo kad bismo prestali živjeti u sukobu te se ponovno osjetili u hodu, jer – objasnio je – sukob je lažni hod; on je lutanje bez svrhe i cilja; on je ostajanje u labirintu; on je rasipanje energije koje, kao prvo zlo, vodi do ogovaranja. Zahvaljujući članovima kurije za njihovu službu, papa Franjo je pozvao sve da očuvaju punu svijest o činjenici da smo – kako je rekao – svi mi, i ja kao prvi, samo beskorisne sluge kojima je Gospodin iskazao milosrđe.
