Papa Franjo: Budimo za sve zahvalni Bogu, tako ćemo u svijetu širiti nadu
Amedeo Lomonaco; Ariana Anić - Vatikan
Nemojmo izostavljati zahvalu; ako smo nositelji zahvalnosti, i svijet postaje bolji; možda samo malo, ali to je upravo onoliko koliko je dovoljno da bi mu se dalo malo nade. Sve je sjedinjeno i povezano, i svatko može napraviti svoj dio tamo gdje se nalazi – istaknuo je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji, održanoj u biblioteci Apostolske palače, pozivajući na njegovanje „veselja“ potaknutoga radošću susreta s Isusom.
Đavao, naprotiv, nakon što nas je doveo u zabludu, ostavlja nas uvijek žalosne i same. Ako smo u Kristu – objasnio je Papa – nijedan grijeh i nijedna prijetnja neće nas moći spriječiti da radosno nastavimo svoj hod, zajedno s brojnim suputnicima. Na kraju ove teške godine – rekao je pozdravljajući nakon kateheze vjernike njemačkoga govornog područja – možda smo u napasti da prije svega vidimo ono što nije bilo moguće napraviti i ono što nam je nedostajalo. Ali, nemojmo zaboraviti brojne, bezbrojne razloge zbog kojih imamo zahvaliti Bogu i svojim bližnjima.
Spomenuvši Isusov susret s deset gubavaca, događaj koji opisuje evanđelist Luka, Papa je podsjetio kako se samo jedan Samarijanac vratio kako bi zahvalio Isusu za primljenu milost. Taj događaj takoreći dijeli svijet na one koji ne zahvaljuju i one koji zahvaljuju; na one koji uzimaju sve kao da im to pripada, i one koji sve primaju kao dar, kao milost – objasnio je te dodao – Molitva zahvale uvijek započinje od toga da prepoznamo da nam prethodi milost. Bili smo u nečijoj zamisli prije nego smo naučili misliti; bili smo voljeni prije nego smo naučili voljeti; bili smo željeni prije nego što se u našem srcu pojavila želja. Ako život gledamo tako, tada „hvala“ postaje vodilja naših dana. Mnogo puta zaboravljamo reći to „hvala“ – primijetio je Sveti Otac.
Za nas, kršćane, zahvaljivanje je dalo ime najvažnijem sakramentu, euharistiji. Ta grčka riječ, naime, znači upravo to - 'zahvaljivanje'. Kršćani, kao svi vjernici, blagoslivljaju Boga za dar života. I to je tek prvi u dugom nizu dugova koje imamo dok živimo. To su dugovi zahvalnosti. U našem nas je životu više osoba gledalo čistim očima, besplatno. Često je riječ o odgajateljima, vjeroučiteljima, osobama koje su svoju ulogu izvršile prelazeći mjeru koju zahtijeva dužnost. I pobudili su u nama zahvalnost – napomenuo je Papa te istaknuo da je i prijateljstvo dar za koji uvijek trebamo biti zahvalni.
To 'hvala' koje trebamo stalno govoriti i koje kršćanin dijeli sa svima, širi se na susretu s Isusom – rekao je te, ponovno se osvrnuvši na događaj s deset ozdravljenih gubavaca, istaknuo da je Samarijanac, osim što je ozdravio, siguran također da je voljen. Naravno, svi su bili sretni zato što su ozdravili, jer su tako mogli izići iz one beskrajne prisilne karantene koja ih je isključivala iz zajednice. Ali, među njima je jedan koji jednoj radosti dodaje drugu; osim ozdravljenju, raduje se susretu s Isusom. Nije samo oslobođen zla, nego sada ima također sigurnost da je ljubljen. To je srž; kada zahvaljuješ, izražavaš sigurnost da si voljen. To je veliki korak: biti sigurni da smo voljeni. To je otkriće ljubavi poput snage koja upravlja svijetom.
S tom sigurnošću u srcu sve ima drugačiji okus, drugačiju boju. Nismo više skitnice koji lutaju; imamo dom, prebivamo u Kristu, i iz toga 'doma' promatramo ostali svijet, i on nam se čini beskrajno ljepši. Djeca smo ljubavi, braća smo ljubavi. Mi smo muškarci i žene milosti – istaknuo je papa Franjo.
