Papa: Licemjerju treba reći "ne" i prioritet dati osobnom odnosu s bolesnikom

Ivica Hadaš - Vatikan

Dvadesetdeveti svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače 2021. godine, na spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, milosna je prigoda da se posebna pažnja posveti bolesnicima i onima koji za njih skrbe bilo u zdravstvenim ustanovama bilo u obiteljima i zajednicama. Posebno mislimo na one koji, diljem cijeloga svijeta, pate od posljedica pandemije koronavirusa. Svima, a posebno najsiromašnijima i marginaliziranima, izražavam svoju duhovnu blizinu i jamčim im brigu i ljubav Crkve – napisao je papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan bolesnika.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana bolesnika nadahnuta je evanđeoskim odlomkom u kojem Isus kritizira licemjerje onih koji govore, a ne čine (usp. Mt 23,1-12) – napisao je Papa i napomenuo – Kada se vjera svede na praznu retoriku, bez uključivanja u život i potrebe drugih, tada stvarni život koji živimo nije dosljedan vjeri koju ispovijedamo. To je velika opasnost. Zato Isus koristi snažne riječi kako bi upozorio na opasnost pada u idolopoklonstvo samih sebe i kaže: „Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća“ (r. 8).

Kritika koju Isus upućuje onima koji „govore, a ne čine“ (r. 3) korisna je uvijek i za sve, jer nitko od nas nije imun na zlo licemjera, a to je veoma veliko zlo koje nas sprječava da rastemo kao djeca jednoga Oca, pozvana živjeti univerzalno bratstvo – napisao je Sveti Otac i istaknuo – Za suočavanje s bratom i sestrom u potrebi, Isus nudi model ponašanja koji je u potpunoj opreci s licemjerjem. Od nas traži da se zaustavimo i slušamo, uspostavimo izravan i osoban odnos s drugima, da osjetimo empatiju i suosjećanje, te dopustimo da nas njihova patnja dirne do te mjere da u duhu služenja preuzmemo na sebe brigu o njima (usp. Lk 10,30-35).

Iskustvo bolesti pomaže nam osjetiti svoju ranjivost i, istovremeno, urođenu potrebu za drugim.  Tada još jasnije osjećamo vlastitu krhkost stvorenog bića i još više doživljavamo svoju ovisnost o Bogu. Naime, kada smo bolesni, duh i srce nam obuzmu nesigurnost, strah i ponekad zaprepaštenost; nalazimo se u stanju nemoći, jer naše zdravlje ne ovisi o našim sposobnostima ili našoj “zabrinutosti” (usp. Mt 6,27).

Bolest nameće pitanje smisla koje se u vjeri upućuje Bogu. To je pitanje koje od nas traži da damo novo značenje i učinimo zaokret u životu, iako na njega možda nećemo odmah naći odgovor. Naši nam prijatelji i rođaci ne mogu uvijek pomoći u tom mukotrpnom traženju. Biblijski lik Joba u tom je pogledu vrlo znakovit – primijetio je Papa. Jobova supruga i prijatelji ne uspijevaju ga pratiti u njegovoj nesreći, štoviše, optužuju ga i samo još više povećavaju njegovu samoću i izgubljenost.

Job tone u stanje napuštenosti i neshvaćenosti – napisao je Sveti Otac i dodao – No upravo kroz tu krajnju krhkost, odbacujući svako licemjerje i opredjeljujući se za put iskrenosti prema Bogu i drugima, njegov ustrajni vapaj dopire do Boga koji mu na kraju odgovara, otvarajući mu novi obzor. Kaže mu da njegova patnja nije ni kazna ni stanje odvojenosti od Boga ili znak Božje ravnodušnosti. Tako su se iz ranjena i ozdravljena Jobova srca vinule one žive i dirljive riječi koje je uputio Gospodinu: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe“ (42,5).

Bolest uvijek ima lice, i ne samo jedno; ima lice svakog bolesnika i bolesnice pa i onih koji se osjećaju zanemareni, isključeni i žrtve društvenih nepravdi koje im uskraćuju temeljna prava (usp. Fratelli tutti, 22) – napisao je papa Franjo i istaknuo – Trenutna pandemija razotkrila je koliko su naši zdravstveni sustavi neodgovarajući, a izišli su na vidjelo i nedostatci skrbi za bolesnike. Stariji, slabi i ranjivi ljudi nemaju uvijek pristup zdravstvenoj skrbi i nije im uvijek osigurana na pravičan način. To ovisi o političkim odlukama, načinu upravljanja sredstvima i zalaganju onih koji su na odgovornim položajima.

Ulaganje sredstava u liječenje i njegu bolesnika prioritet je povezan s temeljnim načelom da je zdravlje primarno opće dobro – napisao je Papa i napomenuo – U pandemiji je, istodobno, došla do izražaja predanost i velikodušnost zdravstvenog osoblja, volonterâ, radnikâ i radnicâ, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ koji su profesionalno, požrtvovno i s osjećajem odgovornosti i ljubavi prema bližnjima pomagali, liječili, tješili i služili mnogim bolesnicima i članovima njihovih obitelji. To je tiho mnoštvo muškaraca i žena koji su odlučili gledati ta lica, vidajući rane bolesnikâ koje su doživljavali svojim bližnjima zbog zajedničke pripadnosti ljudskoj obitelji.

Naime, ta je blizina dragocjeni melem koji daje potporu i utjehu bolesnicima u njihovoj patnji – napisao je Sveti Otac i primijetio – Kao kršćani tu blizinu doživljavamo kao znak ljubavi Isusa Krista, Dobrog Samarijanca, koji je sa samilošću prilazio svakom čovjeku ranjenom grijehom. Sjedinjeni s njim djelovanjem Duha Svetoga, pozvani smo biti milosrdni poput Oca i ljubiti, osobito braću koja su bolesna, slaba i koja trpe (usp. Iv 13,34-35). Tu blizinu doživljavamo ne samo kao pojedinci, nego i kao zajednica. Naime, bratska ljubav u Kristu rađa zajednicu koja može ozdravljati, koja nikoga ne napušta, koja uključuje i prihvaća osobito najslabije.

U vezi s tim, želim podsjetiti na važnost bratske solidarnosti koja se konkretno izražava u služenju i može poprimiti vrlo različite oblike koji su usmjereni pružanju potpore bližnjemu. „Služiti znači brinuti se za slabe u našim obiteljima, našem društvu, našem narodu“ (Propovijed u Havani, 20. rujna 2015. godine) – napisao je papa Franjo i objasnio – U tom zalaganju svatko je sposoban, „suočivši se s najslabijima, ostaviti po strani svoje zahtjeve i očekivanja, te svoje želje za svemoćnošću. […] U služenju se uvijek gleda bratovo lice, dodiruje njegovo tijelo, osjeća njegova blizina pa i dotle da ga se u nekim slučajevima i 'trpi', te traži njegov napredak. Zbog toga služenje nikad nije ideološko, jer se ne služi idejama nego ljudima“ (ibid.).

Za dobro liječenje presudan je relacijski vid, zahvaljujući kojem se može imati holistički pristup bolesniku – napisao je Papa i nastavio – Vrednovati tu dimenziju pomaže liječnicima, bolničarima i medicinskim sestrama, profesionalcima i volonterima preuzeti na sebe brigu o onima koji trpe, te ih pratiti na putu ozdravljenja, zahvaljujući međuljudskom odnosu povjerenja (usp. Nova povelja zdravstvenih radnika [2016.], 4). Dakle, radi se o tome da se “sklopi pakt” između onih kojima je potrebna skrb i onih koji ih njeguju; pakt utemeljen na uzajamnom povjerenju i poštovanju, iskrenosti i raspoloživosti tako da se nadiđu sve obrambene prepreke, u središte stavi bolesnikovo dostojanstvo, štiti profesionalnost zdravstvenih djelatnika i održi dobar odnos s obiteljima bolesnikâ.

Upravo taj odnos s bolesnom osobom nalazi neiscrpan izvor motivacije i snage u Kristovoj milosrdnoj ljubavi, kao što pokazuje tisućljetno svjedočenje muškaraca i žena koji su postigli svetost u služenju bolesnicima – napisao je Sveti Otac i dodao – Zapravo, iz otajstva Kristove smrti i uskrsnuća izvire ljubav koja može dati puni smisao i bolesnikovu i stanju onih koji o njemu skrbe. To nam često potvrđuje evanđelje koje pokazuje da ozdravljenja koja je Isus učinio, nikada nisu magijski čini, nego su uvijek plod susreta, međuljudskog odnosa u kojem Božjem daru koji je Isus dao, odgovora vjera onoga koji ga prihvaća, kako je sažeto u riječima koje Isus često ponavlja: “Vjera te tvoja spasila”.

Draga braćo i sestre, zapovijed ljubavi koju je Isus dao svojim učenicima konkretno se ostvaruje i u odnosu s bolesnicima. Društvo je humanije što više zna skrbiti o svojim članovima koji su slabi i koji pate, te to zna činiti djelotvorno u duhu bratske ljubavi. Težimo tom cilju i činimo to tako da nitko ne ostane sam, isključen i napušten! Sve bolesnike, zdravstvene djelatnike i one koji se žrtvuju pomažući onima koji pate, povjeravam Mariji, Majci milosrđa i Zdravlju bolesnih. Neka nas ona iz Lurdske pećine i svojih nebrojenih svetišta diljem svijeta podupre u našoj vjeri i nadi, te nam pomogne bratskom ljubavlju skrbiti jedni o drugima. Svima vama i svakom osobno od srca udjeljujem svoj blagoslov! Rim, pri Svetom Ivanu Lateranskom, 20. prosinca 2020. godine, četvrte nedjelje došašća – papa Franjo.