Enciklika Laudato si': Bratski i očinski apel
Ana Marčinko
Na svetkovinu Duhova 24. svibnja 2015. papa Franjo objavio je encikliku Laudato si’ nazvanu po recima iz Pjesme Stvorova svetog Franje Asiškog. Prisjećajući se te pjesme i pogleda sv. Franje, nastoji nas na samom početku osvijestiti da je ekološko pitanje prioritet i crkvene zajednice. Planet na kojem živimo i koji nam je darovan na brigu, stvoren je od istog Stvoritelja i nije naše vlasništvo, već naša odgovornost.
Bratski i očinski apel
Iako su neki ranije dovodili u pitanje Papine kompetencije i relevantnost o ovoj temi, njegov cilj nije bio ulaženje u znanstvene rasprave, nego bratski i očinski apel vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje koji dijele zajednički dom. U samoj enciklici osvrće se i na konkretne podatke kako bi čitatelje osvijestio o razmjerima krize i važnosti naše brze i konkretne reakcije.
Nema više vremena za odgađanje
Već u uvodu Franjo iznimno snažno progovara o našoj ulozi u ovoj ekološkoj krizi, nazivajući naše ponašanje neodgovornim. Razlog tome je što odnos prema stvorenome promatramo iz postavke vlasništva i gospodarenja, a ne brige i pravednog upravljanja. Stoga enciklikom poziva na osobno obraćenje, ali i na dijalog na razini međunarodnih, nacionalnih i lokalnih politika, pozivajući ne samo vjernike Katoličke Crkve nego i pripadnike drugih religijskih zajednica te sve ljude dobre volje, kao i sve znanstvenike i političare na dijalog o okolišu za koji nema više vremena za odgađanje.
Pariški sporazum i plan unutar Europske unije
Enciklika je izdana nekoliko mjeseci prije internacionalne konferencije u Parizu na kojoj su se okupili predstavnici različitih zemalja kako bi dogovorili strategiju oko smanjenja globalnog zatopljenja. Enciklika je bila svojevrstan apel, ali i podrška za donošenje što radikalnijih mjera u očuvanju okoliša. Godinu dana nakon, Europska unija ratificirala je Pariški sporazum kojim se ograničava globalno zatopljenje temperature ispod 2°C, a kojim se želi pomoći zemljama koje su najviše pogođene globalnim zatopljenjem. Potiče se razvoj novih „zelenih“ tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju njihovih nacionalnih planova o smanjenju emisija. Pariški sporazum je bio preduvjet da se 2019. donese plan unutar Europske unije kojim se želi do 2050. godine postići tzv. »klimatski neutralnu Europsku uniju«.
Ekološka kriza i glas Rimskih biskupa
Ekološka kriza postaje aktualna i poprima široke razmjere u drugoj polovici 20. stoljeća, iako se o njoj progovara već i ranije. Uz brojne nevladine organizacije, udruge civilnog društva, znanstvenike i filozofe, o ovoj temi progovaraju i mnogi teolozi, pa i Rimski biskupi. Sveti Ivan XXIII. u svojoj enciklici Pacem in terris govori o globalnom uništenju okoliša i apelira na sve ljude koji žive na ovom planetu (LS 3). Sveti Pavao VI. se 1971. godine također osvrnuo na ekološku problematiku, upozoravajući da će nas neodgovorno ponašanje prema prirodi dovesti u poziciju žrtve vlastitih djelovanja (LS 4), pozivajući na radikalni zaokret u čovjekovom ponašanju. Sveti Ivan Pavao II. je u svojoj prvoj enciklici upozorio kako prirodu oko sebe promatramo vrlo usko, kroz prizmu zadovoljenja vlastitih potreba. Zbog toga ljude poziva i na globalno ekološko obraćenje (LS 5). Benedikt XVI. upozorio je da je “srozavanje prirode usko povezano s kulturom koja oblikuje ljudski suživot”, upozoravajući da “rasipnički odnos prema stvorenom svijetu započinje tamo gdje više ne poznajemo nijednu višu instancu od nas samih”, te da je priroda prepuna rana koje smo joj mi zadali svojim neodgovornim ponašanjem. Posvećujući jednu cijelu encikliku apelu za naš zajednički dom, i ekološkom pitanju, papa Franjo ovu problematiku stavlja u fokus našeg zajedničkog djelovanja u Crkvi i izvan nje. Ekologija nije pitanje samo tehnologije i ekonomije, ona je nužno i sociološko pa i filozofsko pitanje, jer su socijalni problemi koje živimo pozadina ekološke problematike.
Bartolomej: 'zločin protiv prirode zločin je protiv nas samih i grijeh protiv Boga'
Gledajući iz vjerničke perspektive, primjetno je da nam ova enciklika progovara vrlo jasno da odnos prema stvorenome očituje i stanja naših srdaca. Često zaboravljamo da smo stvoreni od istih elemenata kao i svijet koji nas okružuje te da neodgovorno ponašanje prema planetu sa sobom neophodno nosi i posljedice, ne samo za planet, nego i za sve stvoreno i nas same (LS 2). Zaboravljamo, također, da smo stvoreni od istog Stvoritelja, što nas nužno dovodi do zaključka o kojemu progovara i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej da je “zločin protiv prirode - zločin protiv nas samih i grijeh protiv Boga” (LS 8). Bartolomej poziva na kajanje i obraćenje, koje se može dogoditi jedino ako prepoznamo svoju vlastitu odgovornost, koliko god ona malena ili velika bila. Jer izlazak iz ove krize ne nalazi se u tehnološkim rješenjima nego u promjeni svijesti pojedinca.
Cjelovita ekologija svetoga Franje
Sveti Franjo nam svojim svjedočanstvom pokazuje da cjelovita ekologija iziskuje otvorenost prema kategorijama koje nadilaze jezik egzaktnih znanosti i dovode nas do same čovjekove biti. Njegova reakcija na svijet koji ga okružuje bila je nešto mnogo više od intelektualnog razumijevanja ili ekonomske računice, jer je za njega svako stvorenje bilo sestrica, s kojom su ga vezali prisni odnosi. I tu se nalazi naša odgovornost i poziv na djelovanje svakoga vjernika (LS 11).
