Papa Franjo i potreba za učinkovitijim UN-om
Alessandro Gisotti
"U trenutnom ratu u Ukrajini, svjedoci smo nemoći Organizacije Ujedinjenih nacija". Riječi pape Franje na općoj audijenciji srijedom, 6. travnja, izazvale su veliki odjek. Ništa manje relevantne nisu, međutim, ni riječi koje su neposredno prethodile ovoj izjavi. Štoviše, one su premisa gorkog zapažanja: "Nakon Drugog svjetskog rata pokušalo se postaviti temelje za novu povijest mira, ali nažalost - ne učimo - nastavila se stara povijest suprotstavljenih velikih sila". Papa Franjo čvrsto vjeruje u ulogu Ujedinjenih nacija i u vrijednost multilateralizma. Uvjerenje koje je to koje je danas još jače u toj "promjeni ere" koju proživljavamo u mukotrpnoj potrazi za novim horizontom suživota čovječanstva. Na tragu svojih prethodnika – a posebno Pavla VI., Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. – Franjo je umnožavao geste i riječi potpore Ujedinjenim nacijama, potičući ih na proces reformi koji zahtijevaju posebno one zemlje, oni narodi, koji više pate od posljedica te nemoći na koje se Papa osvrnuo.
Govoreći 25. rujna 2015. na Općoj skupštini UN-a, Papa je već izjavio da su "reforma i prilagodba vremenu uvijek neophodni, napredujući prema konačnom cilju da se svim zemljama, bez iznimke, omogući sudjelovanje te stvarni i pravedni utjecaj na odluke". Od ranih godina svog pontifikata, isticao je stoga temu "potrebe za većom pravednošću", posebno "za tijela s učinkovitim izvršnim kapacitetom, kao što je Vijeće sigurnosti, financijska tijela i skupine ili mehanizmi posebno stvoreni za suočavanje s ekonomskim krizama". I završio je svoj govor u sjedištu UN-a ponavljanjem potrebe za jačanjem UN-a. "Pohvale vrijedna internacionalna pravna konstrukcija Organizacije Ujedinjenih nacija", primijetio je, "može biti zalog sigurne i sretne budućnosti za buduće generacije. To će biti ako predstavnici država budu u stanju po strani ostaviti sektorske interese i ideologije te tražiti iskreno službu općeg dobra". Koncepti su ponovno potvrđeni u studenom iste godine u posjetu sjedištu Ujedinjenih nacija u Nairobiju.
Glede predanosti brizi za zajednički dom, mirnom rješavanju međunarodnih sporova ili gospodarskom razvoju usredotočenom na ljude i narode, Papa i Sveta Stolica smatraju Ujedinjene nacije najprikladnijim međunarodnim forumom za pronalaženje točke konvergencije između različitih instanci i interesa. U prosincu 2019., u zajedničkoj videoporuci, Papa i glavni tajnik UN-a, António Guterres, ponovno su potvrdili da je "povjerenje u dijalog između ljudi i među nacija, u multilateralizam, u ulogu internacionalnih organizacija, u diplomaciju kao instrument za razumijevanje i prihvaćanje, da bi se izgradio miran svijet". Nekoliko mjeseci kasnije izbila je pandemija Covid-19, što je učinilo još važnijim, ako je moguće, ulaganje u multilateralizam, u svijest da smo svi kao čovječanstvo u istom brodu. "Pandemija – primijetio je u videoporuci za 75. godišnjicu osnutka UN-a, 25. rujna 2020. – pokazala nam je da ne možemo živjeti jedni bez drugih, ili još gore, jedni protiv drugih. Ujedinjene nacije su stvorene da ujedine nacije, da ih zbliže, kao most između nacija". I uz riječi koje su dobro povezane s izrečenim na ovotjednoj audijenciji, dodao je da "našem svijetu u sukobu treba UN kako bi postao sve učinkovitiji laboratorij za mir, što zahtijeva da članice Vijeća sigurnosti, posebno Stalnog, djeluju s većim jedinstvom i odlučnošću“.
Značajno je da reforma Ujedinjenih nacija također pronalazi mjesto u Enciklici Fratelli Tutti. Franjin cijeli 173. odlomak govori o toj temi (Ivan XXIII. je u Pacem in Terris UN-u posvetio stavak 75.). Za Papu je ta reforma neophodna "kako bi se konceptu obitelji nacija dala stvarna konkretnost". Sigurno je da se mora osigurati "neosporna vladavina prava i neumorno pribjegavanje pregovorima, dobrim uslugama i arbitraži". Sa sentimentom koji ga je i naveo da izgovori ovotjedne riječi, upozorava također da "moramo izbjeći delegitimizaciju ove Organizacije, jer se njezini problemi i nedostaci mogu zajednički predočiti i rješavati". Ujedinjene nacije stoga ne postoje, čini se da tako sugerira Papa, ako nacije nisu ujedinjene, složne hrabro tražiti put razumijevanja. Bilo da je to kraj rata, patenti na cjepiva ili borba protiv globalnog zatopljenja, svi moraju biti spremni malo "izgubiti" kako bi svi zajedno zaradili. U pitanju je najvažniji izazov: budućnost čovječanstva.
(Vatican News – ag – bj)
