Laudato si'. Živimo zajedno
Ana Marčinko
Svemir se razvija u Bogu, koji ga svega ispunja. Postoji, stoga, misterij koji se može kontemplirati u listu, u planinskoj stazi, u rosi, u licu siromaha. Ideal se ne sastoji samo u tome da se prijeđe s onoga vanjskoga na unutarnje kako bi se otkrilo djelovanje Boga u duši, nego i u tome da se Boga susretne u svemu. Sveti Bonaventura nas uči: “Kontemplacija je to uzvišenija što čovjek više u svom srcu osjeća djelovanje Božje milosti ili što više umije susresti Boga u drugim stvorenjima” (LS 233).
Pastoralni izazov
Papa Franjo je s enciklikom Laudato si’ na poseban način pozvao sve vjernike na ekološko obraćenje dajući jasne smjernice. Promjena će se uvijek najprije dogoditi u našem srcu, koje se treba otvoriti za drugoga. Stoga ekologija nužno mora biti dio našeg vjerskog odgoja i pastoralnih aktivnosti. Mnogi već dugi niz godina svoje aktivnosti provode u prirodi, kroz razne kampove, planinarske putove križa, duhovne vježbe i slično, dok drugi počinju koristiti ekološki prihvatljive proizvode i na takav način doprinositi u mijenjanju štetnih navika i rastu svijesti o brizi za zajednički dom.
Duhovno, edukativno - ekološki program za mlade
Već postojeći dobri primjeri iz prakse, 2015. godine dovode do stvaranja prvog duhovno, edukativno - ekološkog programa za studente i mlade radnike u Hrvatskoj pod nazivom Mljetovanje, koji se provodi u organizaciji Studentskog katoličkog centra Dubrovnik na otoku Mljetu. Program svake godine kroz pet termina prima tristotinjak mladih, koji žive robinzonskim načinom života, te kroz molitvu i rad u suživotu s prirodom susreću Boga. S obzirom da se program nalazi u Nacionalnom parku, ekološki standardi su na najvišoj razini, te pružaju nezaboravno iskustvo susreta Stvoritelja preko stvorenoga.
Gradimo zajedno
Dok se program Mljetovanja gradio i razvijao, u njega su bili uključeni mnogi mladi ljudi koji su svojim stručnim znanjem i iskustvom doprinijeli realizaciji. Koncept samog programa bio je ujedno i diplomski rad jedne mlade studentice, a mnogi su se sudionici kasnije u svom profesionalnom radu osvrtali na dobiveno iskustvo na Mljetovanju. Djelatnici nacionalnog parka sudionike upoznavaju s biljnim i životinjskim svijetom, o njihovim specifičnostima i navikama, kako bi suživot bio što kvalitetniji i plodonosniji.
Dan suživota s prirodom
Život je na Mljetovanju vrlo jednostavan. Struje nema, a pitka voda se koristi isključivo za piće i kuhanje. Kompletna higijena se obavlja u moru. Posuđe se pere s morem i zemljom. A wc funkcionira na principu kompostane. Iako ponekad na prvu to izazove šok, već drugi dan sudionici svjedoče o jednostavnosti i lakoći života, bez suvišnih stvari. Vrijeme provedeno u takvim za nas ekstremnim uvjetima pokazuje nam kako se zapravo može živjeti s manje stvari, radosnije dijeliti, stvarati odnose i osjećati prihvaćeno. U takvom kontekstu, mnogi se rješavaju straha od životinja te uživaju u suživotu s njima. Kada drugome damo prostor, uvidimo koliko je lijepo i važno što postoji.
Laudato si’ kao trajni poticaj Mljetovanja
Prve godine, dok se Mljetovanje stvaralo, grupa volontera je danonoćno radila da bi program sljedeće godine mogao započeti. Nakon cjelodnevnog posla na suncu, volonteri bi se okupili na Euharistiju i zajedničku večeru, gdje bi slušali promišljanja o Laudato si’. Ta praksa je zadržana i do današnjih dana. Svi sudionici navečer prolaze kateheze koje su djelomično inspirirane tekstovima iz Laudato si’. Na takav način se iskustvenom procesu želi dodati i duhovni i edukativni dio kako bi se naše srce uistinu moglo otvoriti za sve stvoreno, i u njima prepoznati braću i sestre.
Meditacija u prirodi
Mnogi sudionici svjedoče da im je iskustvo molitve bilo izrazito intenzivno za vrijeme meditacije u prirodi. Promatrajući svijet koji ih okružuje u svoj svojoj kompleksnosti i ljepoti, prepoznali su koliko je zapravo lijepo i blagoslovljeno njemu pripadati. Kroz jednostavnost prirodnih procesa, toliko bliskih, a tako neophodnih za naš život, rađala se hvala prema Bogu koji nas sve nosi u svojoj ruci.
Zajedničko iskustvo divljenja
Na kraju ćemo se naći licem u lice s beskrajnom Božjom ljepotom (usp. 1 Kor 13,12) i moći ćemo s radosnim divljenjem čitati misterij svemira koji će s nama sudjelovati u beskrajnoj punini. Da, mi putujemo prema suboti vječnosti, prema novom Jeruzalemu, prema našem zajedničkom domu u nebu. Isus nam kaže: »Evo, činim sve novo!« (Otk 21,5). Vječni će život biti zajedničko iskustvo divljenja, gdje će svako stvorenje, preobraženo blistavim sjajem, zauzeti svoje mjesto i imati što ponuditi siromasima, koji će jednom zasvagda biti oslobođeni (LS 243). Dok to iščekujemo pozvani smo već danas učiniti sve što je u našoj mogućnosti da zajednički život bude blagoslov. Zajedno sa svim stvorenjima kročimo ovom zemljom tražeći Boga, stoga nemojmo na tom putovanju nikada biti sami (LS 244).
