Papa Franjo novim kardinalima: Donijeti oganj Božje ljubavi svima
Citirajući odlomak iz Lukinog evanđelja kada Isus kaže: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ (12,49), papa Franjo je svoju propovijed usredotočio na sliku ognja, „snažnog plamena Duha Božjega“, koji odražava „strastvenu ljubav koja sve čisti, preporađa i preobražava“.
Osvrnuo se na dva primjera toga ognja: obuzimajući plamen Božje ljubavi te tihu i blagu vatru žeravice koju je Isus zapalio na obali dok je kuhao ribu za učenike, kako je opisano u Ivanovu evanđelju.
Vatra Božje bezgranične ljubavi
Papa je primijetio da je za one kojima je dana neka posebna služba „kao da nam Isus daje upaljenu baklju i govori nam: 'Uzmite ovo; kao što mene posla Otac i ja šaljem vas (Iv. 20,21)“. Na taj način Gospodin daje svoju vlastitu „apostolsku hrabrost“ i revnost za spasenje svakoga čovjeka, bez iznimke.
Unutar toga ognja, pojasnio je Papa, postoji „tajanstvena napetost“ njegova poslanja u pružanju vjernosti svom narodu, ali s „otvorenošću prema svim narodima, prema horizontima svijeta, prema periferijama koje su još nepoznate“.
Blaga vatra
Vatra žeravice objasnio je Papa, odražava Isusovu „krotkost, vjernost, blizinu i nježnost“ te kako „uživati u prisutnosti Isusa živog u našoj sredini“. Poput te vatre, njegova prisutnost postaje toplina i hrana za naš svakodnevni život.
Papa je naveo primjer svetog Charlesa de Foucaulda, „koji je godinama živio u nekršćanskom okruženju, u samoći pustinje, usmjeravajući sve na prisutnost: prisutnost živoga Isusa, u Riječi i u Euharistiji, i svoju prisutnost, bratsku, prijateljsku i milosrdnu."
Spomenuo je i druge primjere redovnika i svećenika koji „ustraju u nesebičnoj i skromnoj službi“, kao i bračne drugove koji svojim poniznim služenjem i odagojem djece održavaju plamen Božje ljubavi. Spomenuo je žar kojim stariji svjedoče kroz svoje sjećanje i iskustvo koje dijele s obitelji i zajednicom, povezujući i pokrećući ljude različitih generacija.
Primjeri živog Božjeg ognja
Papa je potaknuo nove kardinale da razmišljaju o tome kako ta dva ognja doživljavaju u vlastitom životu i te da vide kako je „čovjek apostolske revnosti potaknut vatrom Duha da se hrabro bavi velikim i malim stvarima“.
Papa je istaknuo dva svjedočanstva: najprije onaj talijanskog kardinala Agostina Casarolija, poznat po svojoj otvorenosti za promicanje dalekovidnog dijaloga kako bi se odgovorilo na nove nade koje su se u Europi otvorile nakon Hladnog rata. Iako se usredotočio na ta velika pitanja, također je ponizno i tiho obavljao redovite posjete zatvorenicima u svom pastoralnom djelovanju kroz zatvorsku službu.
Također se prisjetio pokojnog vijetnamskog kardinala Van Thuâna, koji je tijekom dvadesetog stoljeća bio „vođen vatrom svoje ljubavi prema Kristu da se brine za duše zatvorskih čuvara koji su bdjeli nad njim na vratima njegove zatvorske ćelije“.
Na kraju, Papa je pozvao sve neka razmotre Isusa, koji nam pokazuje „tu poniznu veličinu, tu skromnu moć, tu univerzalnu viziju koja je uvijek pozorna na pojedinosti“. Govoreći metaforički, rekao je da otajstvo Božjeg ognja obasjava nebo i polako kuha hranu siromašnih obitelji, migranata i beskućnika.
I danas Isus želi donijeti taj oganj na zemlju. Želi ga iznova osvijetliti na obalama naše svakodnevice. Isus nas zove imenom; gleda nas u oči i pita: Mogu li računati na tebe?
(Vatican news - ps)
