Papa trapistima: Tražite „Isusove snove“ zajedništva, sudjelovanja, poslanja i formacije
Isusov san o zajedništvu oslobađa nas jednoličnosti i podjela, istaknuo je papa Franjo trapistima koji svoj generalni kapitul održavaju u Porcijunkuli u Asizu. Papa je potaknuo redovnike da zamišljaju kako je Isus sanjao o zajedništvu, sudjelovanju i formaciji.
Sanjati, upozorio je, ne treba shvatiti u utopističkom smislu, već u projektnome. Prigoda generalnoga kapitula upravo omogućuje dijeljenje snova koji izviru iz dvanaest regija u kojima se nalaze samostani cistercita strogog obreda.
Radi se, dakle, o tumačenju svih tih „snova“ kroz Krista, poistovjećivanju s njim kroz Evanđelje i zamišljanju - u objektivnom, kontemplativnom smislu - kako je Isus sanjao te stvarnosti: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje i formaciju. Doista, ti nas snovi izgrađuju kao osobe i kao zajednicu do te mjere da nisu naši nego njegovi i mi ih asimiliramo u Duhu Svetom.
Sklad različitosti
Sanjati Isusovo zajedništvo s učenicima znači, prema riječima Rimskog biskupa, živjeti naše zajedništvo kao „njegovo“:
To zajedništvo - važno je naglasiti - ne sastoji se u našoj jednoličnosti, homogenosti, kompatibilnosti, više ili manje spontanoj ili prisilnoj, ne; sastoji se u našem zajedničkom odnosu prema Kristu, i u Njemu prema Ocu u Duhu. Isus se nije bojao različitosti koja je postojala među Dvanaestoricom, pa se stoga ni mi ne moramo bojati različitosti, jer Duh Sveti voli pobuditi razlike i učiniti ih skladnima. Umjesto toga, naši partikularizmi, naši ekskluzivizmi, njih se moramo bojati, jer uzrokuju podjele.
Bratstvo i sudjelovanje
Zajednica posvećenog života, primjetio je papa Franjo, može biti znak Kraljevstva Božjega svjedočeći stil participativnog bratstva između konkretnih ljudi koji, sa svojim ograničenjima, biraju svaki dan s povjerenjem u Kristovu milost, živjeti zajedno. Čak i današnji komunikacijski alati mogu i moraju biti u službi stvarnog - ne samo virtualnog - sudjelovanja u konkretnom životu zajednice, napomenuo je Papa.
Poslanje se tiče sviju
San o poslanju tiče se svih u Crkvi, naglasio je Papa: sve karizme, u onoj mjeri u kojoj su dane Crkvi, služe za evangelizaciju svijeta.
Redovnik koji moli u svom samostanu čini svoju ulogu u donošenju Evanđelja u tu zemlju, u poučavanju ljudi koji tamo žive da imamo Oca koji nas voli i da smo u ovom svijetu na putu prema Nebu. Dakle, pitanje je: kako netko može biti cistercit strogog obreda i biti dio "Crkve na izlasku"? Kako živite "slatku i utješnu radost evangelizacije“? Bilo bi lijepo čuti to od vas, kontemplativci! Za sada nam je dovoljno zapamtiti da je "u svakom obliku evangelizacije primat uvijek Božji".
Znak svetosti
Pouzdanje u snagu Duha Svetoga, rekao je nadalje Sveti Otac, omogućuje nam da se ne prepustimo malodušju na putu formacije, što je još jedan Isusov san, koji je svaki učenik pozvan ispuniti u poniznosti i služenju.
Moglo bi biti mnogo evanđeoskih referenci koje potvrđuju san o formaciji u srcu Gospodnjem. Volim ih sažeti kao znak svetosti, ponavljajući ovaj poziv: «Neka milost vašeg krštenja donese plod na putu svetosti. Neka sve bude otvoreno Bogu i u tu svrhu izaberi Njega, izaberi Boga uvijek iznova.
(Vatican news - ps)
