Papino obraćanje na Kongresu: Religije su ključ za izgradnju svjetskoga mira i razumijevanja
Prvi veliki događaj na Papinu rasporedu u Kazahstanu dogodio se u srijedu ujutro u glavnom gradu Nur-Sultanu, kada se obratio sudionicima 7. Kongresa poglavara svjetskih i tradicionalnih religija.
Dvodnevni sastanak, koji se održava svake tri godine, okupio je vjerske poglavare iz cijelog svijeta kako bi se ovoga puta usredotočili na to kako vjerski vođe mogu poticati duhovni i društveni razvoj u svijetu nakon pandemije. Za okruglim stolom su zajedno s Papom sjedili imami i patrijarsi, rabini i budistički redovnici, muftije i diplomati te predstavnici međunarodnih organizacija: njih stotinjak, iz 50 zemalja. Prije otvaranja Kongresa pomolili su se zajedno, u tišini, svatko na svom jeziku i prema svojem vjerovanju.
Otajstvo beskonačnog
Obraćajući se na početku okupljenima riječima: „Braćo i sestre“, Sveti Otac je podsjetio na “ono bratstvo koje nas sve ujedinjuje, kao sinove i kćeri istoga Neba“. Primijetio je da „pred otajstvom beskonačnog koji nas nadilazi i privlači, religije podsjećaju da smo stvorenja, nismo svemogući, već smo muškarci i žene koji putuju prema istom nebeskom cilju“.
Ta zajednička priroda zatim prirodno stvara „zajedničku vezu, autentično bratstvo“, rekao je Papa, podsjećajući kako je srednjoazijska nacija Kazahstana kroz povijest bila zemlja susreta koja uključuje ideje, vjere i trgovinu kao što je to bilo na antičkome putu svile.
Izrazio je nadu da će se susret vjera uvijek temeljiti na međuljudskim odnosima obilježenim „poštovanjem, iskrenim dijalogom, poštivanjem nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka i međusobnom suradnjom“.
Autentična religioznost
Tijekom obraćanja Sveti je Otac citirao najpoznatijeg kazahstanskog pjesnika i oca nacionalne moderne književnosti, Abaija (1845. - 1904.), čija djela odražavaju duboku vjersku predanost i „plemenitu dušu ovog naroda“.
Podsjetio je kako je Abai često postavljao krajnja pitanja o životu i smislu njegovanja duhovnosti, a citirajući ga, Papa je rekao da to održava „dušu živom i um čistim“, te da ljudi računaju na vjernike da budu upravo „primjeri duša živih i umova jasnih", te da odražavaju autentičnu religioznost.
Papa je podsjetio da fundamentalizam „prlja i kvari svaku vjeru“ te da moramo imati „otvorena i suosjećajna srca“.
Vjerska sloboda
Papa Franjo je potom istaknuo važnost vjerske slobode kao „bitnog uvjeta za istinski ljudski i cjeloviti razvoj“. Stvoreni slobodni, pravo je svake osobe javno svjedočiti svoju vjeru: predlagati je bez nametanja. To je dobra praksa naviještanja, različita od prozelitizma i indoktrinacije, kojih su svi pozvani kloniti se.
Ranjivost i odgovornost
Osvrćući se na temu Kongresa o tome kako ponuditi duhovnu i društvenu potporu u svijetu nakon pandemije, Papa se usredotočio na četiri izazova s kojima se svi suočavamo i napose pozvao religije da rade zajedno prema većem jedinstvu svrhe. Prvi od izazova je pandemija koja stavila je sve „u isti čamac“, primijetio je Papa, dodavši kako je razotkrila našu zajedničku ranjivost i potrebu za pomoći.
Pohvalio je „snažan osjećaj solidarnosti“ koji je proizašao iz pandemije, ali je upozorio da ga ne smijemo rasipati. Kazao je kako su religije „pozvane biti prisutne na prvim crtama, kao promicatelji jedinstva usred ozbiljnih izazova koji riskiraju još veću podjelu naše ljudske obitelji“.
Papa je zatim dodao da su vjernici pozvani brinuti se za čovječanstvo i postati „tvorci zajedništva, svjedoci suradnje koja nadilazi okvire naše zajednice, etničke, nacionalne i vjerske pripadnosti”. Istaknuo je kako to počinjemo slušajući siromahe, davanjem glasa krhkima, širenjem globalne solidarnosti koja se prvenstveno odnosi na one koji su najviše stradali od pandemije, „koja je iznijela na vidjelo nepravičnost planetarnih nejednakosti“.
Izazov mira
Drugi globalni izazov koji je Papa istaknuo jest izazov mira. Iako o tome raspravljaju vjerski poglavari posebice u posljednjim desetljećima, pošast rata i sukoba još uvijek muči svijet, primijetio je Sveti Otac. To zahtijeva „korak naprijed“ velikih religija da se aktivno ujedine i posvete miru, rekao je Papa, želimo li da ljudi našeg vremena budu nadahnuti da se uključe u odgovoran dijalog s poštovanjem.
Bratsko prihvaćanje
Treći izazov s kojim se suočavamo jest „bratsko prihvaćanje“, pojasnio je Papa, napomenuvši kako su svaki dan „djeca, rođena i nerođena, migranti i starije osobe, odbačeni... ali je svako ljudsko biće sveto“.
Posebno je zadaća religija podsjećati svijet na to, rekao je Papa, ističući masovni egzodus današnjih ljudi zbog rata, siromaštva i klimatskih promjena. „Naša je dužnost imati na umu da nas Stvoritelj, koji bdije nad svakim od svojih stvorenja, potiče da druge promatramo kao i On, te da u njima vidimo lice brata ili sestre“, kazao je.
Briga za zajednički dom
Posljednji globalni izazov koji je spomenuo Papa u svome govoru je očuvanje zajedničkog doma, da zaštitimo prirodni okoliš od štete koju uzrokujemo zagađenjem, iskorištavanjem i razaranje. Primijetio je kako „stav izrabljivanja“ uništava naš zajednički dom i dovodi do „pomračenja religiozne vizije svijeta punog poštovanja koju je želio Stvoritelj“.
Kročiti naprijed zajedno
Na kraju je papa Franjo potaknuo sve da „kročimo naprijed zajedno, kako bi put religija bio još više u znaku prijateljstva“. Ne tražimo lažne pomirbene sinkretizme, nego svoje identitete držimo otvorenima za hrabrost drugosti, za bratski susret. Samo tako, u mračnim vremenima u kojima živimo, moći ćemo zračiti svjetlom našeg Stvoritelja, rekao je Papa, dodajući na kraju, mimo pripremljenoga govora zahvalu Kazahstanu za napor koji ulaže oko ujedinjavanja, poticanja dijaloga i sklapanja prijateljstva. „To je primjer koji Kazahstan daje svima nama i mi ga moramo slijediti, podržati”, rekao je papa Franjo.
(Vatican news - ps)
