Papa: Terminalnim bolesnicima pružiti skrb i olakšanje, a ne smrt
Politika mora dati prednost najosnovnijim potrebama građana koji su prečesto zanemareni u odnosu na pomodne teme koje nemaju veze s njihovim svakodnevnim životom. To treba učiniti stavljajući im se u službu i osluškujući njihove potrebe, daleko od ideologijā, koje pročišćavaju stvarnost, i daleko od medijskoga pritiska koji ju dotjeruje i ne čini ju autentičnom u njezinom izrazu – istaknuo je papa Franjo primivši u audijenciju javne upravitelje iz sjeverne Francuske, koje je u Rim dopratio nadbiskup Cambraia, mons. Vincent Dollmann.
Društvena i kulturna dimenzija
Na granici između Francuske i Belgije, područje na kojemu se nalazi taj francuski grad nekad je bilo bogato rudnicima ugljena, jakom metalurškom industrijom i uglednim tekstilnim tvornicama – podsjetio je Papa. Međutim, počevši od '70-ih godina XX. stoljeća, prošlo je kroz užasan zastoj, sa zatvaranjem rudnikā i tvornicā razvijenih tijekom industrijske revolucije XIX. stoljeća. Gospodarska kriza – napomenuo je – znači i osiromašenje stanovništva.
Znam da je to izazov s kojim se suočavate već nekoliko desetljeća. Osim glavne brige za socijalne probleme, znam da vam je na srcu i kulturna dimenzija vašega kraja, svjesni činjenice da se čovjek ne hrani samo kruhom, nego i ponosom na vlastite korijene koje ističe kultura, pridonoseći tako da se svatko prisjeti svojega dostojanstva.
Prihvat i skrb
Što se tiče socijalnoga pitanja, papa Franjo je istaknuo važnost prihvata najugroženijih. Ne samo migranata, koji su Papi posebno na srcu, nego i osoba s invaliditetom. Njima treba više struktura kako bi se olakšao njihov život i život njihovih obitelji te, prije svega, kako bi im se iskazalo poštovanje koje im pripada – primijetio je, ističući da je potrebno omogućiti im pristup svijetu rada.
Drugi je bitan vidik briga o starijim osobama i osobama na kraju života koje valja pratiti kroz razvoj palijativne skrbi. Zdravstveni djelatnici po naravi imaju poziv pružati skrb i olakšanje, ako ne mogu uvijek izliječiti, ali ne možemo od njih tražiti da ubijaju svoje pacijente – istaknuo je Papa.
Ako ubijamo s opravdanjem, na kraju ćemo sve više ubijati. Usuđujem se nadati da se, o tako bitnim pitanjima, rasprava može voditi u istini kako bi se život pratio do njegova prirodnoga završetka, a ne da dopustimo da nas zahvati ta kultura odbacivanja koje ima pomalo posvuda.
Naslijeđe iz prošlosti i za budućnost
Kulturni je djelokrug pak važan kao čimbenik jedinstva – objasnio je potom rimski biskup – jer je plod zajedničke prošlosti, života proživljenoga na prostoru koji je vaš, koji volite i na kojemu Crkva nije nikada bila odsutna. Vaša je pokrajina bila poprište događaja koji su ju oblikovali, te je na vama da ju vrjednujete kako biste njezinu baštinu prenijeli budućim generacijama.
Događaji iz prošlosti su, naime, pridonijeli povijesti i književnosti, kao i političkim i gospodarskim izgledima za budućnost cijele zemlje. Iskorištavamo naslijeđe prošlosti i mnogo puta zaboravimo da mi moramo dati drugo naslijeđe onima koji dolaze poslije nas; naslijeđe je dvostruko, ono koje smo primili i ono koje trebamo dati. To kulturno, društveno, intelektualno naslijeđe valja prenositi, obogaćivati, valja prenositi ono što ste obogatili, ono što ste primili.
Blizina Crkve
Papa je na kraju izrazio radost vidjevši kako su prisutni, koji su odgovorni na gospodarskom i društvenom području, zainteresirani za poruku Crkve, na koju – kako je rekao – uvijek mogu računati. Zajedno s vama, ona nastoji doći do migranata – koje valja prihvatiti, pratiti i integrirati – do starijih osoba i bolesnih; drugim riječima, do svih onih koji su zaostali, a čije je najveće siromaštvo bez sumnje isključenost i samoća koja iz nje proizlazi – istaknuo je papa Franjo.
(Vatican News - mr; aa)
