Christus Vivit. Vi ste Božji „sada“

Ilija Jurić

Treće poglavlje: Vi ste Božji „sada“

U trećem poglavlju (CV, 64-110) papa Franjo piše o mladima koji su sadašnjost, a ne samo budućnost. Mladi čovjek nije više dijete, već se nalazi u životnoj dobi kad počinje preuzimati odgovornost (CV, 64). Predstavljajući situaciju u kojoj se danas mladi čovjek nalazi u različitim dijelovima svijeta, Rimski biskup obrađuje tri teme od velike važnosti, a to su digitalno okruženje, migranti i razni oblici zlostavljanja (CV, 86-102).

Papa od Crkve traži pažljivo slušanje mladih

Na Sinodi je prepoznato da članovi Crkve nisu uvijek zauzimali Isusov stav. Umjesto pažljivog slušanja mladih, često su odrasli bili u opasnosti nabrajati sve probleme i nedostatke mladih ljudi. Tako se unaprijed pružaju pripremljeni odgovori i gotova rješenja, što rezultira sve veće udaljavanje, sve manju blizinu, sve manje uzajamne pomoći između mladih i starih (CV, 65-66). Zbog toga Papa od Crkve traži pažljivo slušanje mladih. Srce svake mlade osobe treba stoga „držati 'svetim tlom', nositeljem sjemena božanskog života i pred kojim moramo 'izuti obuću' kako bismo mu se približili i ušli dublje u otajstvo“ (CV, 67).

Mnoga lica mladosti

Sinodski su članovi zatražili da se istaknu mnoge razlike među okruženjima i kulturama. Tako su istaknuli ljepotu naše stvarnosti kao sveopće Crkve, napominje Rimski biskup. Među tim razlikama neke su zemlje s mnogo mladih ljudi, dok su druge s jako niskom stopom nataliteta. Zatim su tu kulture s dugom kršćanskom tradicijom i kulture u kojima je kršćanstvo prisutno odnedavno. Također, negdje je kršćanstvo u manjini pa su kršćanske zajednice i mladi koji im pripadaju izloženi progonstvu (CV, 68-70).

Ne postoji 'mladež', postoje mladi

Ne postoji 'mladež' (tal. gioventù) – piše Papa – već postoje samo mladi s njihovim konkretnim životima. Zbog toga se ne mogu analizirati na apstraktan način, nego konkretno gledati probleme u kojima su mnogi od tih života danas izloženi trpljenju i manipulaciji (CV, 71). Stoga bi, osvrćući se na ovaj dio pobudnice, vrijedilo, također iz više razloga, promisliti koliko je opravdano da veliki susret mladih katolika i katolkinja kod nas i dalje ima službeni naslov „Susret hrvatske katoličke mladeži“.

Mladi u svijetu u krizi

Papa Franjo u pobudnici također iznosi i neke od izazova s kojima se mladi danas susreću u različitim okolnostima. Mnogi žive u ratnim zonama i trpe nasilje u bezbrojnim oblicima: otmice, trgovina ljudima, ropstvo, seksualno iskorištavanje i tako dalje. Drugi su na to prisiljeni ili nemaju drugog izbora, čine zločine i nasilja, kao na primjer djeca vojnici (CV, 72). Mnogi su mladi ideologizirani, instrumentalizirani te ih se koristi kao topovsko meso (CV, 73). Jedni trpe razne oblike marginalizacije i socijalne isključenosti zbog religijskih, etničkih ili ekonomskih razloga. Kad se prisjetimo i tužne realnosti trgovine ljudima, osobito žena koje postaju robovi, sve te situacije marginaliziranosti postaju dvostruko bolnije (CV, 74).

Crkva treba biti brižna majka

Zbog svih tih navedenih patnji mladih osoba, Rimski biskup piše da „ne smijemo biti Crkva koja ne plače nad ovim tragedijama svoje mlade djece. Ne smijemo se nikada na to naviknuti, jer tko ne zna pustiti suzu, ne može biti majka“. Plakanje je izraz milosrđa i suosjećanja. „Ako suza neće na oko, zamoli Gospodina da ti da milost da liješ suze zbog patnji drugih. Jednom kad naučiš plakati, moći ćeš od srca učiniti nešto za druge“, piše Papa koji želi da cijela Crkva bude brižna majka (CV, 75-76).

Oglašavanje koje potiče na vječno nezadovoljstvo

Franjo upozorava na štetnost „ideološke kolonizacije“ te zamjećuje da „određena vrsta oglašavanja uči ljude da budu vječno nezadovoljni i pridonosi kulturi odbacivanja, u kojoj mladi na kraju postaju puki materijal 'za jednokratnu upotrebu'“ (CV, 78). U nekim krajevima svijeta „odrasli ne uspijevaju ili ne pokušavaju prenositi temeljne životne vrijednosti ili se ponašaju kao da su mladi, preokrećući na taj način odnos između naraštaja“ (CV, 80).

Želje, rane i traženja

Tijelo i spolnost imaju ključnu važnost za život mlade osobe i za razvoj njegova identiteta. Danas, kada se često prenaglašava seksualnost, seksualni moral postaje razlog nerazumijevanja i udaljavanja od Crkve (CV, 81). Napredci u znanosti i biomedicinskim tehnologijama utjecali su na percepcije o tijelu toliko da se dolazi do ideje neograničenog modificiranja. Mladi, prema tome, postaju sredstvo istraživanja samih sebe, traženja snažnih emocija i dokazivanja pred drugima. Sve to predstavlja prepreku zdravom sazrijevanju (CV, 82). Također, duboko u srcu mladih prisutna su i razočarenja, moralne rane, teret vlastitih pogreški i tužna sjećanja. Unatoč tome, Isus je prisutan usred tih križeva koje nose mladi ljudi, nudi im svoje prijateljstvo, utjehu i ozdravljenje, dok Crkva želi biti njegovo oruđe (CV, 83).

Digitalno okruženje

Papa Franjo u pobudnici predstavlja tri teme koje su danas izazov za mlade, a prva je digitalno okruženje. Živimo u visoko digitaliziranoj kulturi gdje su internet i društvene mreže stvorili novi način  komuniciranja i povezivanja. Oni predstavljaju trg na kojem mladi provode mnogo vremena, iako nemaju svi jednak pristup. To je mjesto za dijalog, susret i razmjenu među osobama, kao i pristup informacijama i znanju (CV, 85-87). Međutim, svaka ljudska stvarnost ima svoja ograničenja i nedostatke. Tako su društvene mreže i internet područje samoće, manipulacije, izrabljivanja i nasilja. Digitalno okruženje postepeno dovodi do gubitka doticaja s konkretnom stvarnošću i autentičnih međuljudskih odnosa, do raznih opasnosti: od širenja pornografije do izrabljivanja osoba u seksualne svrhe (CV, 88). Također, to je mjesto lakšeg širenja lažnih vijesti i lažnih informacija (CV, 89). Sve to dovodi do „digitalne migracije“, kaže Papa, a to je neka vrsta „distanciranja od obitelji, kulturnih i vjerskih vrednota“ (CV, 90).

Pored svih nedaća migrantima ne treba još i hladna Crkva

Migranti su druga tema koju papa Franjo predstavlja kao izazov za mlade. Mnogi su mladi osuđeni napustiti svoj dom iz raznih okolnosti, bilo da bježe od rata ili nasilja ili ih jednostavno privlači zapadna kultura. Oni samo sanjanju bolju budućnost i žele stvoriti uvjete da se ona ostvari. Za Crkvu su oni posebna briga, jer migranti podsjećaju da su kršćani „stranci i pridošlice na zemlji“ (Heb 11,13), piše Papa.

Pored svih nedaća koje ih zadese, počevši od odvajanja od svoje obitelji, kulture, pa i religije, preko raznih 'ruta' i psihičkog i fizičkog zlostavljanja, ne treba im hladna, zatvorena Crkva.

Ne padati u mreže onih koji nas okreću protiv migranata

Priče migranata također su priče o susretu između pojedinaca i kultura: oni predstavljaju priliku za obogaćivanje. Zbog toga mladi ne smiju padati u mreže onih koji ih okreću protiv drugih mladih novopridošlica u njihovim zemljama predstavljajući ih kao da oni nemaju isto dostojanstvo kao i svako drugo ljudsko biće (CV, 91-94).

Suzbiti svaki oblik zlostavljanja

Treća tema o kojoj Rimski biskup razmišlja je suzbijanje svakog oblika zlostavljanja. „Odnedavna nam se upućuju snažni pozivi da čujemo krik žrtava različitih vrsta zlostavljanja koja su počinili neki biskupi, svećenici, redovnici i vjernici laici“ – piše Papa, naglašavajući da „ti grijesi nanose velike patnje žrtvama koje ostaju za cijeli život i nijedno pokajanje ih ne može popraviti (CV, 95). Jedan od tih najvećih grijeha je pošast seksualnog zlostavljanja maloljetnika (CV, 96). Zbog toga Sinoda i Rimski biskup traže usvajanje strogih mjera prevencije kojima je cilj sprječavanje ponavljanja tih zlodjela (CV, 97) i njihova zataškavanja, što je također vrsta zločina. Postoje različiti oblici zloporaba: zloporaba moći, savjesti, financijske malverzacije, kao i seksualna zlostavljanja.

Svećenička služba nije moć, nego služenje

Papa zato direktno upozorava: „Želja za dominacijom, izostanak dijaloga i transparentnosti, oblici dvostrukog života, duhovna praznina, kao i psihološke slabosti, tlo je na kojem buja korupcija. Klerikalizam je napast koja stalno vreba svećenike koji tumače službu koju su primili kao moć koju treba vršiti, a ne slobodno i velikodušno služenje koje treba pružati, a to, pak, ima za posljedicu da se drži kako se pripada grupi koja ima sve odgovore i više ne treba slušati i nema što naučiti. Taj klerikalizam nedvojbeno izlaže posvećene osobe opasnosti da izgube poštovanje prema svetoj i neotuđivoj vrijednosti svake osobe i njezine slobode“ (CV, 98).

Povijest s mnogo sjena, no valja krenuti iznova

Papa primjećuje da seksualna zlostavljanja nisu „jedini grijeh članova Crkve, čija duga povijest ima mnogo sjena. „Naši su grijesi pred očima sviju; ocrtavaju se bez milosti u borama starog lica Crkve, naše Majke i Učiteljice. Dvije tisuće godina kroči hodočasničkim putem, dijeleći 'radosti i nade, žalosti i tjeskobe čitavog čovječanstva'. Prevaljuje taj put onakva kakva jest, ne pribjegavajući bilo kojoj estetskoj kirurgiji. Ne boji se pokazati grijehe svojih članova, koje neki od njih katkad pokušavaju sakriti, pred gorućim svjetlom riječi evanđelja, koje čisti i pročišćuje. I ne prestaje svakoga dana, srameći se, ponavljati: 'Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome [...] grijeh je moj svagda preda mnom' (Ps 51,3.5). Ipak, sjetimo se da se Majka kad je ranjena ne ostavlja, nego se, naprotiv, ostaje uz nju kako bi skupila svu svoju snagu i svu svoju sposobnost da uvijek krene iznova“ (CV, 101).