Christus Vivit. Isus Krist, uvijek mlad

Ilija Jurić

Drugo poglavlje: Isus Krist, uvijek mlad
 

Nakon biblijskog pregleda Božje riječi o mladima, papa Franjo u drugom poglavlju (CV, 22-63) nastavlja govoriti o Isusovoj mladosti. Isus, koji je među mladima bio primjer (CV, 22), u godinama svoje adolescencije i „mladosti 'formirao' je i pripremao provesti u djelo Očev plan“ (CV, 27). On je izvor mlade Crkve, njena prva ljubav kojoj se treba vratiti (CV, 35). Za uzor mladoj Crkvi Franjo stavlja njegovu majku Mariju, odlučnu djevojku koja se nije bojala poziva (CV, 43). Na kraju, Papa zaključuje poglavlje primjerima mladih svetaca (CV, 49-63).

Isusova mladost

Isus je započeo svoje poslanje u jeku mladosti i cijela njegova mladost bila je priprema za njegov svršetak na križu. Dao je svoj život kad je imao malo više od trideset godina (usp. Lk 3,23) što danas nazivamo životnom dobi mlade odrasle osobe (usp. CV, 23).

Evanđelist Matej smješta doba Isusove mladosti između dva događaja: povratka iz izgnanstva u Nazaret i Isusova krštenja na Jordanu. Krštenje označava početak njegovog javnog djelovanja i nije bilo poput našeg uvođenja u život milosti, već je bilo Isusovo posvećenje. U tom trenutku se začuo glas: „Ti si Sin moj, Ljubljeni“ (Lk 3,22) i Isus je je bio pripravan ići propovijedati i činiti čuda, donositi slobodu i ozdravljenje (usp. Lk 4,1-14). Mladi su – piše Papa – upravo te riječi, „Ti si moje ljubljeno dijete“, pozvani prepoznati u svome srcu kad se osjete pozvanim na neko poslanje na ovom svijetu (CV, 25).

Između ta dva izvještaja nalazimo Isusa, kao adolescenta, u Hramu. Iako su ga njegovi roditelji izgubili, ponovno su ga našli, a evanđelist Luka dodaje da je Isus nakon toga napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi (usp. Lk 2,52). Evanđelist želi reći da je to vrijeme Isusovog rasta u svom odnosu s Ocem i drugima, a sveti Ivan Pavao II. objašnjava da On nije samo fizički stasao, već i duhovno (CV, 26).

Isusov odnos s Ocem u njegovoj mladosti bio je odnos ljubljenog Sina, ali ne smije se misliti da je Isus bio povučen ili isključivo zauzet samim sobom, napominje rimski biskup (usp. CV, 28). Naprotiv, on je bio seoski mladić s uobičajenim odnosima s drugima. Bio je „drvodjeljin sin“ (Mt 13,55), naučio je očev zanat i zamijenio ga u poslu. Također, Isus se rado družio i sa svojom širom obitelji i rodbinom, pa su njegovi roditelji bili mirni u jeruzalemskom hramu, misleći da je među suputnicima (usp. Lk 2,44). Evanđelist Luka koristi grčku riječ synodia kako bi opisao karavanu hodočasnika koja označava upravo ovu „putujuću zajednicu“ čiji je dio sveta obitelj (usp. CV, 29)

Njegova nas mladost prosvjetljuje

Isusova malenost prikazana u evanđeljima može biti nadahnuće za svakoga mladog čovjeka. Bio je jedan od mladih, ali je imao bezuvjetno povjerenje u Boga, prijateljstvo sa svojim učenicima i suosjećanje prema najslabijima. Suprotstavljao se religijskim i političkim vlastima te je na vlastitoj koži upoznao što znači biti neshvaćen i odbačen. Prema tome pastoralni rad s mladima mora jačati, pratiti i usmjeravati mlade osobe prema susretu s drugima, služenju i poslanju, napominje Papa (CV, 30-31). S druge strane, Isus je uskrsnuo i želi nas učiniti dionicima novosti uskrsnuća (usp. CV, 32-33). On je naša velika svjetlost nade i naš vodič u noći, jer on je „sjajna zvijezda Danica“ (Otk 22, 16).

Mladost Crkve

„Biti mlad nešto je više od životnog doba, to je stanje srca“, pojašnjava Franjo (CV, 34). Zbog toga Crkva kao drevna ustanova može doživjeti obnovu vraćajući se svojoj prvoj ljubavi i biti uvijek iznova mlada u različitim razdobljima svoje povijesti.

Crkva otvorena obnovi

Stalno vraćanje Crkve svom izvoru čini je sposobnom i zato molimo Gospodina da Crkvu oslobodi od onih koji ju žele zadržati u prošlosti, učiniti je ostarjelom (CV, 35).

Članovi Crkve ne bi trebali biti čudaci, već biti braća i sestre sa svim bližnjima, poput apostola. No, istodobno, trebaju biti i drugačiji pokazujući i druge snove koje ovaj svijet ne nudi (CV, 36). Upravo ovdje rimski biskup vidi priliku za mlade koji mogu pomoći Crkvi da ostane mladom te da ide naprijed, a da se ne uzoholi. Mladi mogu pomoći Crkvi da ne izgubi zanos i oduševljenje te joj pomoći u poduzimanju rizika vjere (CV, 37). Zbog toga oni koji više nisu mladi trebaju stvarati više prostora gdje će odjekivati glas mladih (CV, 38).

Crkva pozorna na znakove vremena

Crkva ne bi smjela biti previše zaokupljena samom sobom, već bi trebala odražavati Isusa Krista, odnosno treba se mijenjati u nekim konkretnim situacijama i prihvaćati viziju i kritike mladih ljudi (CV, 39). Na Sinodi su mladi iznijeli neke kritike Crkvi, a među najznačajnijima je da znatan broj njih od nje ne traži ništa, jer je smatraju nevažnom za svoj život. Neki su tražili da ih Crkva pusti na miru, jer je doživljavaju kao smetnju i iritantnom. Razlozi takvih stavova mogu biti ozbiljni i valja ih uvažavati, počevši od onih najtežih seksualnih skandala, pa do financijskih i raznih drugih razloga (CV, 40), primjećuje Papa.

Ima mladih koju su predložili svoja viđenja Crkve. Neki traže Crkvu koja više sluša i koja ne osuđuje neprestano svijet. Ne žele tihu Crkvu koja se boji govoriti, ali ni Crkvu koja je zaokupljena opsesivnim ratom oko dvije ili tri teme. Zbog toga – upozorava Franjo – Crkva ne smije izgubiti mladost i pretvoriti se u muzej (CV, 41).

Crkva zagovarateljica prava žena

Tako rimski biskup kao primjere navodi dvije različite reakcije Crkve glede obrane prava žena. Prva je produkt bojažljivosti i strukturiranosti, a druga žive Crkve koja „može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima onih žena koje traže veću pravdu i jednakost“. Stoga Papa doslovno piše: „Pretjerano bojažljiva i strukturirana Crkva može biti vječito kritična prema svim diskursima o obrani prava žena i neprestano ukazivati na moguće rizike i zablude takvih tvrdnji. Nasuprot tome, živa Crkva može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima žena koje zahtijevaju veću pravdu i jednakost. Živa Crkva se može prisjetiti povijesti i prepoznati dugu nît autoritarnosti muškaraca, podložnosti, raznih oblika porobljavanja, zlostavljanja i nasilja u kojem dominiraju muškarci. S tim gledištem i ona sama će moći uzeti k srcu te zahtjeve za poštivanjem prava žena i ponuditi uvjerljiv doprinos većem reciprocitetu između muškaraca i žena, iako se ne slaže sa svim onim što neke feminističke skupine predlažu“ (CV, 42).

Referirajući se na taj dio pobudnice, vrijedi spomenuti da riječki nadbiskup Mate Uzinić u jednom intervjuu prije druge Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2021.) dobro primjećuje kako se od strane nekih katolika iznovice problematizira nastup teologinja. „A što bi Crkva bila bez žena i njihova glasa?“, upitao je nadbiskup. On podsjeća da ženski glas u Crkvi ili u teologiji nije uniformiran. Stoga bi trebalo govoriti o ženama i njihovim glasovima kao pomoć Crkvi da stvari sagleda iz drugačijeg kuta gledanja. „Stoga je važno, kako ističe i sam Papa, raditi i na većem uključenju žena u procese odlučivanja. Naime, upravo na mjestima gdje se donose odluke često manjkaju glasovi žena, a bilo bi ih potrebno čuti – ne samo zato da se čuje i žene, nego zato da bi se donijelo bolje odluke, dakle zbog dobrobiti zajednice, zbog dobrobiti Crkve. U Crkvi smo često fokusirani na govor o ženi, dok je neophodno poslušati ono što žene same o sebi imaju reći, makar to ponekad nije ono što bismo htjeli čuti“, kazao je nadbiskup Uzinić.

Marija, djevojka iz Nazareta

Papa potom navodi primjer Isusove majke Marije koja je veliki uzor za mladu Crkvu. Kao mlada djevojka, Marija je bez postavljanja pitanja prihvatila Gospodinov poziv odgovorom: „Evo, službenice Gospodnje“ (Lk 1,38). Bila je odlučna, i znala je, naravno, da će naići na komplikacije, ali nije dozvolila da je kukavičluk paralizira. „Marija nije kupila policu osiguranja!“, kaže Papa, već se usudila staviti sve na kocku, „zato je influencerica, Božja influencerica“ (CV, 43-44).

Od Marije možemo naučiti kako reći „da“ ustrajnoj strpljivosti i kreativnosti. Ta je djevojka danas Majka koja bdije nad svojom djecom i gleda svoj hodočasnički narod mladih koje ljubi. Tako Marija ponovno osvjetljava našu mladost (CV, 48).

Mladi sveci

Puno je mladih svetaca koji su dali svoj život za Krista, a mnogi od njih su podnijeli i mučeništvo. Na Sinodi je istaknuto da su njihovi primjeri pokazatelj onoga što su sve mladi sposobni kad se otvore susretu s Kristom (CV, 49-50). Zato se papa Franjo u pobudnici prisjeća nekih od njih, kao što je sv. Franjo Asiški koji je kao mlad i pun snova čuo Isusov poziv da postane siromašan poput njega i da svojim svjedočenjem obnovi Crkvu (CV, 52).

Temom Mladi sveci papa Franjo završava drugo poglavlje (CV, 63) i zaključuje kratkom molitvom tim i mnogim drugim svetim mladim osobama da u Crkvi bude mnogo radosnih, hrabrih i predanih mladih ljudi koji će svijetu ponuditi nova svjedočanstva svetosti.