Christus Vivit. Pastoral mladih

Ilija Jurić

Sedmo poglavlje: Pastoral mladih

Nakon približavanja važnosti korijena i povijesti, papa Franjo u sedmom poglavlju (CV, 202-247) piše o pastoralu mladih. Dosadašnji oblik pastorala naišao je na udar društvenih i kulturnih promjena. Zbog toga treba raditi na novim oblicima pazeći na dvije stvari: mora biti uključena cijela zajednica te istaknutija uloga mladih (CV, 202). Papa ne predlaže neku vrstu pastoralnog priručnika ili vodiča, nego se poslužuje „uvidima, domišljatošću i znanjem samih mladih o senzibilitetu, jeziku i problemima drugih mladih“ (CV, 203).

Sinodalni pastoral

U pronalaženju novih strategija i stilova nisu važne etikete ideja, jesu li etiketirane kao „konzervativne ili napredne“, već da daju dobre i učinkovite rezultate prenošenja Radosne vijesti (CV, 204-205). Tako pastoral mladih mora biti jednostavno sinodalan, odnosno, mora oblikovati „zajednički hod“ pod kojim se podrazumijeva „vrednovanje darova koje Duh daje u skladu s pozivom i ulogom svakoga pojedinog člana [Crkve], kroz dinamizam suodgovornosti. [...] Nošeni tim duhom moći ćemo kročiti prema sudioničkoj i suodgovornoj Crkvi koja je sposobna prepoznati vrijednost svojega bogatstva različitosti, zahvalno prihvaćajući također doprinose vjernika laika, uključujući doprinos mladih i žena, zatim posvećenih osoba kao i skupina, udruženja i pokreta. Nitko ne smije biti isključen ili se držati po strani.“, piše Rimski biskup (CV, 206).

Ne izlagati mlade isključivo doktrinarnim i moralnim pitanjima

Dvije su glavne linije djelovanja: traženje, odnosno, poziv i rast, odnosno, razvijanje procesa sazrijevanja (CV, 209). Traženje se odnosi na sposobnost mladih da privuku druge mlade prema iskustvu Gospodina na razne načine, bilo da se radi o razgovoru u kafićima ili pauzi između predavanja, nije bitno. Važno je da u tom procesu stariji potiču mlade dajući im slobodu djelovanja (CV, 210). Što se tiče rasta, druge glavne linije djelovanja, postoji bojazan kada mladi nakon stjecanja iskustva Boga budu izloženi isključivo doktrinarnim i moralnim pitanjima. Posljedica toga uzrokuje mnogim mladima da izgube žar i radost svog susreta s Kristom i jednostavno im to sve dojadi. Zbog toga prije takvog naučavanja potrebno je „potaknuti i ukorijeniti divna iskustva koja podupiru kršćanski život“ (CV, 212). Nakon toga dolazi doktrinarna i moralna izgradnja gdje su važna dva glavna cilja koji ne isključuju jedan drugog: produbljivanje kerigme i rast u bratskoj ljubavi, životu i služenju (CV, 213).

Zbog svega navedenog, pastoral mladih treba „uključivati trenutke koji pomažu obnavljati i produbljivati naše osobno iskustvo ljubavi Boga i živoga Krista“ te „mora jasno uključivati različita sredstva i resurse koji će pomoći mladima rasti u bratstvu, živjeti kao braća i sestre, pomagati jedni drugima, izgrađivati zajednicu, služiti drugima, biti bliski siromašnima (CV, 214-215).

Prikladna okruženja

Iskorijenjenost, diskontinuitet i razne druge stvari čine mnoge ljude da se osjećaju siročadima. Zbog toga zajednice, poput župe ili škole, trebaju pružiti mogućnost da ti ljudi „dožive besplatnu ljubav i unaprjeđivanje, afirmaciju i rast“ (CV, 216). To znači tvoriti „dom“, stvarati „obitelj“ u kojoj se stvaraju veze izgrađene jednostavnim, svakodnevnim gestama. U obitelji svi surađuju i stvaraju veze koje se njeguju strpljenjem i opraštanjem (CV, 217). U tom smislu mladima treba dati odgovarajuća mjesta gdje mogu slobodno upravljati, gdje bi se osjećali dobrodošlima, susretali s drugim mladima i razgovarali o njima bliskim temama (CV, 218). Mladi, dakle, mogu voditi druge mlade i mogu vršiti apostolat među svojim prijateljima (CV, 219). Međutim, ovakvi susreti i zajednice ne smiju se izolirati i izgubiti svaki kontakt sa župnim zajednicama (CV, 220).

Za dobre rezultate poučavanja potrebna je samokritika

U školi je bezbroj puta Duh pobudio karizme i svjedočanstva svetosti, jer ona je povlašteno mjesto za približavanje djeci i mladima. Za dobre rezultate poučavanja potrebna je samokritika koja uključuje i kulturne i vjerske, odnosno, moralne vrednote. Zatvaranjem u samu sebe škola stvara učenike koji nisu pripremljeni za svijet koji očekuje dobro integrirane osobe koje su protagonisti i sposobni davati (CV, 221). Katoličke škole i dalje su bitan prostor evangelizacije mladih, gdje opet treba paziti da se duhovna izgradnja ne odvaja od kulturne (CV, 222-223).

Otkrivati nova područja razvoja pastorala

Različita su područja pastorala mladih i ne treba se bojati otkriti nova područja koja pomažu u razbijanju rutine i pomažu iskusiti radost vjere (CV, 224). Samo doktrinarna i duhovna izgradnja često umara, pa je zbog tog potrebno tražiti druga rješenja, područja koja mlade više zanima. Tako jedne mlade privlači ljubav služenja, pomaganja drugima, a druge 'svjetovnije' stvari, kao što su kazalište, slikarstvo, glazba, boravci u prirodi, kampiranja, planinarenja i drugo (CV, 225-226; 228). Upravo je tu prilika Crkve da ide u susret mladima, a ne obratno.

Jednako tako veliku važnost ima i sport, kojemu se mladi posebno pridaju, jer je u središtu iskustva sporta „radost: radost kretanja, radost zajedništva, radovanje životu i darovima koje nam Stvoritelj daje svaki dan“, piše papa Franjo (CV, 227).

Pučki pastoral mladih

Pored uobičajenog pastoralnog rada važan je i „pučki pastoral“ koji ne poznaje pravila, kontrole, prepreke, već samo praćenje i hrabrenje starijih „uzdajući se malo više u maštovitost Duha Svetoga koji djeluje kako hoće“, piše Franjo (CV, 230). Kad je riječ o „puku“ misli se na osobe koje „ne putuju kroz život kao pojedinci, nego kao tkivo zajednice svih i za sve, koja ne može dopustiti da siromašniji i najranjiviji ostanu iza“ (CV, 231). Ovaj pastoral ne smije odgovarati tek elitnoj zajednici mladih kršćana, a to se može dogoditi ako se razvija pastoral daleko od svijeta, kada evanđelje postaje bezukusno, nerazumljivo i neprivlačno (CV, 232).

Pastoral koji uključuje sve mlade ljude

Pučki pastoral otvara vrata i daje prostor svima i svakome sa svojim sumnjama, traumama, problemima. To je pastoral koji uključuje sve mlade, one koji ne dolaze iz kršćanskih obitelji, koji u potpunosti ne prihvaćaju učenje Crkve (CV, 234). U Crkvi mora biti mjesta za sve koji pripadaju drugim vjeroispovijestima, koji imaju drugačije poglede na život, jer su svi mladi u Božjem srcu te tako i u srcu Crkve, bez iznimke (CV, 235).

Uvijek misionari

Pastoral mladih je zapravo misijski pastoral i mladim ljudima nisu potrebni dugi tečajevi kako bi postali misionari, jer i oni „najslabiji, ograničeni i koji nose rane na svojoj duši mogu biti misionari na svoj način“, kaže Papa (CV, 239). Mladima treba dati prostora da stvore nove oblike misije na različitim područjima, kao što su društvene mreže, te ih treba „ohrabriti da ih ispune s Bogom, bratstvom i predanošću“ (CV, 241).

Uz pratnju odraslih

Mladi imaju slobodu i treba je poštivati, ali uz pratnju. Na prvom mjestu tog praćenja je obitelj i za većinu mladih obitelj se konkretizira u braku i bračnoj ljubavi (CV, 242). Drugo mjesto zauzima zajednica koja je odgovorna za „njihovo prihvaćanje, motiviranje, poticanje i bodrenje“ (CV, 243). Posebno je potrebno pratiti mlade potencijalne lidere kako bi dobili odgovarajući odgoj, izobrazbu i bili spremni za tu zadaću (CV, 245).

Značajke onoga koji prati

Na Sinodi je prepoznat nedostatak stručnih osoba za praćenje mladih te je zbog toga preporučeno osposobljavanje posvećenih osoba i vjernika laika (CV, 244). Mladi su opisali značajke onoga koji bi ih trebao pratiti na vrlo jasan način. Između ostaloga navedeno je da „bude vjerni kršćanin založen u Crkvi i u svijetu, […] da teži svetosti, […] da bude osoba od povjerenja koja ne osuđuje, […] da sluša potrebe mladog čovjeka“ i tako dalje. Značajka od temeljne važnosti je ljudskost, to jest da su svi ljudska bića koja griješe, nitko nije savršen. Uloga onoga ili one koja prati mlade nije i ne može biti pridržana samo svećenicima i posvećenim osobama (CV, 246), ističe Papa. Povezano s ovim Franjinim riječima, vrijedi podsjetiti na odluku biskupa Mate Uzinića koji je još 2013. godine, tada kao dubrovački biskup, za voditeljicu Ureda i predsjednicu Vijeća za mlade imenovao mladu teologinju Anu Marčinko koja je na toj službi s mladima zauzeto i sposobno djelovala punih devet godina.

Prihvaćati sve mlade i u crkvenim obrazovnim ustanovama

Franjo ovo sedmo poglavlje pobudnice Christus Vivit završava podsjećanjem da je crkvena obrazovna ustanova zasigurno prostor za praćenje koji može ponuditi smjernice mnogim mladim ljudima, prihvaćajući sve mlade bez obzira na vjeroispovijest, kulturu, osobine, obiteljske ili društvene prilike. Tek na taj način Crkva može dati „temeljni doprinos cjelovitom obrazovanju mladih u različitim dijelovima svijeta“, zaključuje Papa (CV, 247).