Papa osobama s invaliditetom: Nema inkluzije bez bratstva
U ovom vremenu, u kojemu svakodnevno slušamo ratne izvještaje, vaše je svjedočanstvo konkretan znak mira, znak nade za humaniji i bratskiji svijet – tim se riječima papa Franjo obratio skupini osoba s invaliditetom, koje je danas primio u Vatikanu. Istaknuo je pritom da je odgovaranje na potrebe osoba s invaliditetom dužnost civilne i crkvene zajednice. Stvarati i podupirati inkluzivne zajednice – objasnio je Papa – znači ukloniti svaku diskriminaciju te konkretno zadovoljiti potrebu svake osobe da se osjeća priznatom i dijelom zajednice.
Nema, naime, uključivanja ako nedostaje iskustvo bratstva i uzajamnoga zajedništva. Nema inkluzije ako ona ostaje moto, formula koju valja rabiti u politički korektnim govorima ili zastava koju valja prisvojiti. Nema inkluzije ako nema obraćenja u ostvarivanju zajedničkoga života i odnosā.
Nije dovoljno braniti ljudska prava
Božji pogled na ljude koje je susretao – podsjetio je rimski biskup – bio je prožet nježnošću i milosrđem, osobito prema onima koji su bili isključeni iz pozornosti moćnih, pa čak i vjerskih autoriteta njegova vremena. Zbog toga, svaki put kada kršćanska zajednica ravnodušje pretvori u blizinu, a isključenost u pripadnost, ispunjava svoje proročko poslanje.
Doista, nije dovoljno štititi ljudska prava; potrebno je zauzeti se kako bismo odgovorili također na njihove egzistencijalne potrebe, u raznim dimenzijama, tjelesnim, psihičkim, društvenim i duhovnim.
Sveti je Otac potom istaknuo da je svaki muškarac i svaka žena, u kojem god se stanju nalaze, nositelj ne samo prava koja moraju biti priznata i zajamčena, nego i dubljih potreba, kao što je potreba za pripadanjem, za odnosom s drugima i njegovanjem duhovnoga života sve dok ne osjeti njegovu puninu i blagoslovi Gospodina zbog tog neponovljivoga i divnoga dara.
Valja promicati duhovnost zajedništva
Osim toga, prijeko je potrebno osobama s invaliditetom zajamčiti pristup zgradama i mjestima okupljanja, učiniti pristupačnima jezike te prevladati fizičke prepreke i predrasude – dodao je Papa. Međutim, to nije dovoljno.
Valja promicati duhovnost zajedništva, kako bi se svatko osjećao dijelom jednoga tijela, sa svojom neponovljivom osobnošću. Samo će se tako svaka osoba, sa svojim ograničenjima i svojim vrlinama osjetiti potaknuta učiniti svoj dio za dobro cijeloga crkvenog tijela i za dobro cijeloga društva.
Neka inkluzija bude svrha pastoralnoga djelovanja
Papa Franjo je potom svim kršćanskim zajednicama poželio da budu mjesta na kojima pripadnost i uključenost ne ostaju riječi koje se izgovaraju u određenim prigodama, nego da postanu svrha redovnoga pastoralnog djelovanja. Na taj ćemo način moći biti vjerodostojni kada naviještamo da Gospodin voli sve ljude, da je spasenje za sve, te da sve poziva za stol života, ne isključujući nikoga.
Snažno me pogađa kada Gospodin govori o onom čovjeku koji je pripravljao svadbu svojemu sinu, ali uzvanici ne htjedoše doći (usp. Mt 22, 1-14). Pozove tada sluge i kaže im: 'Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!'. „Sve“, kaže Gospodin: mlade, stare, bolesne, zdrave, malene, velike, grješnike i negrješnike… Sve, sve! To je Gospodin: sve, ne isključujući nikoga. Crkva je dom sviju, srce je kršćanina dom sviju, bez iznimke. To moramo naučiti. Katkada smo pomalo u iskušenju da krenemo putom isključivanja. Ne – upozorio je Papa – samo inkluzija.
'Svi'. U toj je riječi sadržana prava uključenost – istaknuo je na kraju papa Franjo.
(Vatican News - al; aa)
