Christus Vivit. Živjeti, voljeti i služiti na najvišoj razini
Ilija Jurić
Sažetak i završne riječi
Posinodska apostolska pobudnica pape Franje 'Christus Vivit' objavljenja je kao odgovor na opću sinodu biskupa prije nepune četiri godine, 25. ožujka 2019. godine. Sinoda je crkveno savjetodavno vijeće, riječ ima grčko podrijetlo i znači hodati zajedno. Ova rasprava o duhovnom i pastoralnom životu pomaže ući u nesvakidašnju pustolovinu sinode o mladima. Dokument poziva mlade i sav Božji narod da žive, vole i služe na najvišoj razini, susrećući Isusa Krista kao bliskog prijatelja. U 299 brojeva, odnosno devet poglavlja, Rimski biskup „nudi nekoliko uvida u to što se treba promijeniti ili kako Crkva može odgovoriti mladima koji smatraju da su njezina učenja ili strukture zastarjeli“ (Joshua J. McElwee).
I. Što Božja riječ govori o mladima danas?
Franjo pobudnicu započinje poglavljem naslovljenim Što Božja riječ govori o mladima danas (CV, 5-21). Želeći pokazati raznolikost mladih i njihova različita promišljanja, Rimski biskup navodi nekoliko primjera iz Starog i Novog zavjeta te sve nas koji smo možda izgubili svoju unutarnju poletnost, snove, zanos, nadu i velikodušnost, ohrabruje pišući nam da Isus dolazi pred nas i poziva: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ (Lk 7,14).
II. Isus Krist, uvijek mlad
Nakon biblijskog pregleda Božje riječi o mladima, papa Franjo u drugom poglavlju (CV, 22-63) nastavlja govoriti o Isusovoj mladosti. Isus je u godinama svoje adolescencije i „mladosti 'formirao' i pripremao provesti u djelo Očev plan“. Za uzor mladoj Crkvi Franjo stavlja njegovu majku Mariju, odlučnu djevojku koja se nije bojala poziva.
U drugom poglavlju Franjo također navodi dvije različite reakcije Crkve glede obrane prava žena. Prva je produkt bojažljivosti i strukturiranosti, a druga žive Crkve koja „može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima onih žena koje traže veću pravdu i jednakost“. Stoga Papa doslovno piše: „Pretjerano bojažljiva i strukturirana Crkva može biti vječito kritična prema svim diskursima o obrani prava žena i neprestano ukazivati na moguće rizike i zablude takvih tvrdnji. Nasuprot tome, živa Crkva može reagirati tako da posveti pozornost legitimnim zahtjevima žena koje zahtijevaju veću pravdu i jednakost. Živa Crkva se može prisjetiti povijesti i prepoznati dugu nît autoritarnosti muškaraca, podložnosti, raznih oblika porobljavanja, zlostavljanja i nasilja u kojem dominiraju muškarci. S tim gledištem i ona sama će moći uzeti k srcu te zahtjeve za poštivanjem prava žena i ponuditi uvjerljiv doprinos većem reciprocitetu između muškaraca i žena, iako se ne slaže sa svim onim što neke feminističke skupine predlažu“ (CV, 42).
III. Vi ste Božji „sada“
U trećem poglavlju (CV, 64-110) papa Franjo piše o mladima koji su sadašnjost, a ne samo budućnost. Mladi čovjek nije više dijete, već se nalazi u životnoj dobi kad počinje preuzimati odgovornost. Predstavljajući situaciju u kojoj se danas mladi čovjek nalazi u različitim dijelovima svijeta, Rimski biskup obrađuje tri teme od velike važnosti, a to su digitalno okruženje, migranti i razni oblici zlostavljanja.
Prije nekoliko godina započela je velika migracija djece, žena i muškaraca sa napaćenog Istoka na 'obećani' Zapad – migracija koja i danas traje. Većina je nas upoznata ovom temom preko medija, a neki od nas i 'iz prve ruke'. Pored svih nedaća koje ih zadese, počevši od odvajanja od svoje obitelji, kulture, pa i religije, preko raznih 'ruta' i psihičkog i fizičkog zlostavljanja, ne treba im hladna, zatvorena Crkva. Zato preporučujem knjigu Treba dignuti glas – Prihvat migranata, poziv na hrabrost generalnog vikara Pariza Benoista de Sinetya. Papa Franjo nazvao je knjigu „pravim draguljem“, dok varaždinski biskup Bože Radoš u predgovoru kaže da je hrabrost pročitati tu knjigu i preporuča svima iskustvo svećenika Sinetya. On poziva čitatelja da glas savjesti, kad u njemu progovori, „hrabro pusti u eter“.
IV. Velika poruka za sve mlade
Nakon približavanja triju tema koje danas okružuju mlade u različitom krajevima svijeta i u različitim okolnostima, papa Franjo piše o najvažnijoj stvari, a to je navještaj. Naslov četvrtog poglavlja je „Sjajna“ ili Velika poruka za sve mlade ljude. Poruka, odnosno navještaj, uključuje tri velike istine, istine koje samo već čuli, ali koje Papa neumorno ponavlja (CV, 111-133) i želi da ih iznova i mnogo puta čujemo, a to su: Bog te ljubi, Krist te spašava i Krist živi.
V. Putovi mladih
Bog je darivatelj mladosti i taj dar „možemo uzalud rasipati ili primiti sa zahvalnošću i živjeti u punini“, piše Franjo na početku petog poglavlja (CV, 134-178). Milost je biti mlad, to je vrijeme radosti, pjesme, nade i blagoslova. Rimski biskup traži od mladih da žive u punini sadašnjosti te da ne promatraju svijet s balkona ili kauča. U prijateljstvu s Kristom mlada osoba raste, sazrijeva, živi u društvu i svijetu radeći za mir, pravdu, ljudska prava.
VI. Mladi s korijenima
Šesto poglavlje poprilično je kratko (CV, 179-201), u njemu Rimski biskup nastoji potaknuti mlade ljude da promisle o važnosti korijena. Započinje kratkom slikom mladih i lijepih stabala koji se, ako nemaju duboko i rašireno korijenje koje ih čvrsto drži na zemlji, nakon oluje mogu naći kako beživotno leže na tlu. „Zato me – piše Papa – toliko boli kad vidim kako se mlade katkad potiče da grade budućnost bez korijena, kao da svijet sada počinje“. Obraćajući se starijima, Franjo piše da u ponudi mladima, oni mogu „podsjetiti današnje mlade u kojima se miješaju herojske ambicije i nesigurnosti da je život bez ljubavi besplodan, […] da je veća radost u davanju nego u primanju i da se ljubav ne pokazuje samo riječima već i djelima“.
VII. Pastoral mladih
Nakon približavanja važnosti korijena i povijesti, Papa u sedmom poglavlju (CV, 202-247) piše o pastoralu mladih. Dosadašnji oblik pastorala naišao je na udar društvenih i kulturnih promjena. Zbog toga treba raditi na novim oblicima pazeći na dvije stvari: mora biti uključena cijela zajednica te istaknutija uloga mladih. Papa ne predlaže neku vrstu pastoralnog priručnika ili vodiča, nego se poslužuje „uvidima, domišljatošću i znanjem samih mladih o senzibilitetu, jeziku i problemima drugih mladih“.
VIII. Poziv
U osmom poglavlju (CV, 248-277) papa Franjo piše o pozivu koji se u širem smislu može shvatiti kao Božji poziv. Uključuje poziv na život, prijateljstvo s njim, na svetost, i tako dalje. Svi su kršćani bilo kojeg položaja i statusa pozvani na savršenu svetost, jer je to poziv od Gospodina.
IX. Razlučivanje
U posljednjem, devetom, poglavlju (CV, 278-299) ovog dokumenta papa Franjo se referira na apostolsku pobudnicu Gaudete et Exsultate (Radujte se i kličite, 2018.) te ta razmišljanja primjenjuje na „razlučivanje vlastitog poziva u svijetu“. Danas se mladi čovjek nalazi u svijetu sve češćih prolaznih trendova prema kojima mijenja vlastiti način života ne obazirući se na mudrost razlučivanja što je za njega dobro, a što loše. Stoga je za razlučivanje poziva važno slušanje i praćenje.
I na kraju... želja
U posljednjem broju papa Franjo apostolsku pobudnicu Christus Vivit zaključuje direktnom porukom i željom: „Dragi mladi, bit će mi velika radost vidjeti vas kako trčite brže od onih koji su spori ili bojažljivi. Trčite privučeni onim Licem koje toliko ljubimo, kojem se klanjamo u euharistiji i prepoznajemo u tijelu naše braće i sestara koji trpe. Neka vas Duh Sveti potiče u toj utrci u kojoj grabite prema naprijed. Crkva treba vašu poletnost, vaše intuicije, vašu vjeru. Trebamo ih! A kad stignete tamo gdje mi još nismo stigli, imajte strpljenja čekati nas (CV, 299).
