Papa: Božja pravda nije kazna nego milosrđe koje spašava
Koliko smo puta zazvali i ostvarili pravednost u odnosu na pretrpljeno zlo, podnesenu nepravdu, klevetu, zloporabu ovlasti, misleći da onaj tko pogriješi mora platiti, štoviše, da je ispravno da plati, možda kaznom koju je utvrdio sud. Međutim, to je ljudska pravda, a nikako Božja. S prozora Apostolske palače, na dan kada se u Crkvi slavi blagdan Krštenja Gospodinova, papa Franjo se usredotočio na tu temu započinjući nagovor „zadivljujućim“ prizorom o kojemu govori Evanđelje današnje liturgije, o Isusu koji na obali Jordana saginje glavu da bi ga Ivan krstio. Odlazak na rijeku poradi krštenja bio je obred u kojemu su se ljudi kajali i obvezali na obraćenje u poniznosti i otvoren srca. Ali, što je potaknulo Krista da to učini?
Gledajući Isusa kako se druži s grješnicima, ostajemo u čudu i pitamo se: zašto je to učinio? Zašto je On, Svetac Božji, Sin Božji bez grijeha, to odlučio? Odgovor nalazimo u riječima koje Isus upućuje Ivanu: „Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!“ (r. 15).
Pravda koja proizlazi iz ljubavi
Što znači ispuniti svu pravednost? – upitao je Papa te objasnio da nam je Isus krštenjem
želio otkriti u čemu je pravednost Boga koju je došao donijeti na svijet. Nema veze s ograničenom i čisto ljudskom predodžbom „tko pogriješi neka plati“. Božja je pravednost – rekao je Papa – mnogo veća; nije joj svrha osuditi krivca, nego njegovo spasenje i njegovo ponovno rođenje, želja da u konačnici i najtvrdokornijega grješnika učini pravednim.
To je pravednost koja dolazi iz ljubavi, iz onih grudi punih suosjećanja i milosrđa koje su sâmo srce Boga, Oca koji se gane kad nas pritišće zlo i kad padnemo pod teretom grijeha i slabosti. Božja pravednost, dakle, ne želi dijeliti kazne nego je, kao što kaže apostol Pavao, u tome da nas, svoju djecu učini pravednima (vidi Rim 3, 22-31), oslobađajući nas od zamki zla, ozdravljajući, pridižući.
Samo milosrđe spašava
Spasiti sve grješnike, preuzeti na sebe grijeh cijeloga svijeta; to je, dakle, smisao one zadivljujuće geste koju je Isus učinio na obali Jordana i koja iznenađuje samoga Ivana. On nam pokazuje da je prava Božja pravednost milosrđe koje spašava – objasnio je Papa – ljubav koja dijeli naše ljudsko stanje, postaje nam bliska, suosjeća s našom boli, ulazeći u našu tamu kako bi nam vratila svjetlo. Papa Franjo je pritom citirao svojega prethodnika, Benedikta XVI., kako bi potvrdio dubinu i širinu toga otkupljenja koje Bog darujem svima, bez razlike, a koja i njega samoga vodi da siđe do dna ponora smrti, kako bi svaki čovjek, pa i onaj koji je pao toliko nisko da više ne vidi nebo, može pronaći Božju ruku za koju će se uhvatiti (propovijed 13. siječnja 2008.).
Ne razdvajati nego dijeliti s drugima
Najteži je zadatak za kršćane – prema Papinim riječima – upravo na taj način ostvarivati pravednost, i to ne samo u Crkvi nego i u društvu, u svakodnevnom životu, u odnosima s drugima. Kako to činiti? Svakako ne ogovaranjem braće, optuživanjem, brbljanjem, jer ogovaranje dijeli, ono je smrtonosno oružje.
Ne strogošću onih koji sude i osuđuju dijeleći ljude na dobre i zle, nego milosrđem onih koji prihvaćaju dijeleći rane i krhkosti sestara i braće, kako bismo ih ponovno podigli. Želim to reći ovako: ne razdvajajući, nego dijeleći s drugima. Ne stvarati podjele, nego dijeliti s drugima. Činimo kao Isus: dijelimo s drugima, nosimo bremena jedni drugih umjesto da ogovaramo i dijelimo, gledajmo jedni druge suosjećajno, pomažimo jedni drugima. Upitajmo se: jesam li osoba koja stvara podjele ili sam osoba koja dijeli s drugima? Jesam li učenik Isusove ljubavi ili učenik koji ogovara, koji stvara razdor? Ogovaranje je smrtonosno oružje. Ubija, ubija ljubav, ubija društvo, ubija bratstvo. Upitajmo se: jesam li osoba koja razdvaja ili koja dijeli s drugima?
(Vatican News - cs; aa)
