DR Kongo. Papa biskupima: Budite blizu narodu
Crkvi je potrebno udahnuti čisti zrak evanđelja, odagnati zagađeni zrak svjetovnosti i čuvati mlado srce vjere – istaknuo je papa Franjo obraćajući se biskupima iz 48 crkvenih pokrajina Demokratske Republike Kongo, s kojima se susreo u sjedištu Biskupske konferencije u Kinshasi, prije nego što je napustio tu zemlju i otputovao u Južni Sudan.
Zahvalio je biskupima na srdačnom dočeku, zahvalan za njihovo služenje u narodu, među nevoljama i nadama, i za onu Crkvu, mladu, dinamičnu, radosnu, animiranu misionarskom čežnjom, koju smo vidjeli ovih dana. Riječ je o Crkvi koja je prisutna u povijesti zemlje, koja je protagonist milosrđa – objasnio je – zajednica sposobna privući i zaraziti svojim entuzijazmom, ali čije je lice izbrazdano bolom i umorom, katkada obilježeno strahom i obeshrabrenjem, jer Crkva koja trpi zbog svojega naroda vidljivi je znak Krista kojega se, i danas, još uvijek odbacuje, osuđuje i prezire u brojnim raspelima u svijetu, i koja plače suzama ljudi; suzama koje Crkva želi obrisati zauzimajući se u preuzimanju na sebe materijalnih i duhovnih ranâ ljudi.
Vidim trpećega Isusa u povijesti toga raspetog naroda, potlačenoga naroda, potresenoga nasiljem koje nikoga ne štedi, obilježenoga nevinom boli, primoranoga živjeti zajedno s mutnim vodama korupcije i nepravde koje zagađuju društvo, naroda koji u brojnoj svojoj djeci trpi siromaštvo.
Međutim, u zemlji, koju je nazvao 'zelenim srcem' Afrike, papa Franjo vidi i narod koji nije izgubio nadu, koji s oduševljenjem prihvaća vjeru i gleda svoje pastire, koji se zna povjeriti Gospodinu kako bi zadobio dar mira, ugušen iskorištavanjem, pristranom sebičnošću, otrovima sukoba i manipuliranih istina.
Božja blizina
Papa je potaknuo biskupe da prije svega dopuste da ih dotakne i utješi Božja blizina. Istaknuo je da je za one koji su pozvani biti pastiri Božjega naroda, vrlo važna molitva, da satima budu pred Gospodinom, jer samo tako mogu uistinu postati pastiri.
Bez njega ne možemo ništa učiniti. Da se ne dogodi da sami sebe smatramo dovoljnima, a još manje da u biskupstvu vidimo mogućnost napredovanja na društvenim položajima i da obnašamo vlasti. To je ružni duh karijerizma, to je ružno.
I ponajviše: neka ne uđe duh svjetovnosti zbog kojega službu tumačimo prema mjerilima vlastite koristi, koji nas čini hladnima i udaljenima u upravljanju onim što nam je povjereno, koji nas dovodi do toga da se služimo svojom ulogom umjesto da služimo drugima, te da više ne brinemo o neizostavnom odnosu, onoj poniznoj i svakodnevnoj molitvi. Nemojmo zaboraviti da je svjetovnost nešto najgore što se Crkvi može dogoditi.
Biti blizu stvarnosti svakodnevnoga života
Blizina s Bogom čini vjerodostojnim svjedocima i glasnogovornicima njegove ljubavi prema ljudima – rekao je Papa ali pritom istaknuo i konkretnu blizinu s ljudima.
Navještaj evanđelja, poticanje pastoralnoga života, vodstvo naroda, ne mogu se riješiti u načelima udaljenima od stvarnosti svakodnevnoga života, nego trebaju dodirivati rane i prenositi Božju blizinu, kako bi ljudi otkrili svoje dostojanstvo djece Božje te kako bi naučili hodati uzdignute glave, nikada ju ne spuštajući pred poniženjem i ugnjetavanjem.
Njegovanje blizine s Bogom vodi nas prema narodu, daje da osjećamo samilost prema ljudima; – pojasnio je papa Franjo te istaknuo – samilost nije osjećaj, nego to znači patiti zajedno s bližnjim. Ojačani Gospodinom postajemo oruđe utjehe i pomirenja za druge, kako bismo liječili rane onih koji trpe, ublažavali bol onih koji plaču, podizali siromahe, oslobađali ljude od brojnih oblika ropstva i ugnjetavanja.
Surađivati u novoj povijesti koju Bog želi izgraditi
Biskupi, osim toga, trebaju biti proroštvo za narod, naviještati Božju riječ, ne zadržavati ju samo za sebe – napomenuo je Papa te pojasnio – Riječ je o suradnji u novoj povijesti koju Bog želi izgraditi usred svijeta izopačenosti i nepravde; svijeta u kojemu su biskupi pozvani dati da se čuje njihov proročki glas, kako bi se savjesti osjećale pozvanima i kako bi svatko mogao postati protagonist i odgovoran za drugačiju budućnost.
Stoga je potrebno iskorijeniti otrovne biljke mržnje, sebičnosti, zlobe, nasilja; srušiti oltare posvećene novcu i korupciji; graditi zajednički život utemeljen na pravednosti, istini i miru, i konačno, posijati sjeme ponovnoga rađanja, kako bi sutrašnji Kongo doista bio onaj koji Gospodin sanja: blagoslovljena i sretna zemlja, nikada više prisiljavana, potlačena i zakrvavljena.
Pastiri se ne bave političkim djelovanjem
Međutim, Papa je savjetovao da djelovanje biskupā ne bude političko djelovanje. Zadaća je pastira naviještati Riječ kako bi probudili savjesti, osudili zlo, ohrabrili one koji su slomljena srca i bez nade. Valja, dakle, utješiti narod. I to ne samo riječima, nego i blizinom i svjedočenjem; svjedočenjem, prije svega, svećenicima koji su najbliži biskupu, slušanjem pastoralnih djelatnika, poticanjem sinodskoga duha u svrhu zajedničkoga djelovanja; svjedočenjem kako bi bili vjerodostojni prvi i u svemu, te posebno u njegovanju zajedništva, u moralnom životu i upravljanju dobrima.
Sluge naroda, a ne afaristi
Za papu Franju je bitno znati graditi sklad, ne uzdižući se na pijedestal, bez grubosti, nego dajući dobar primjer u međusobnoj potpori i praštanju, radeći zajedno, kao uzori bratstva, mira i evanđeoske jednostavnosti.
Neka se nikada ne dogodi da se, dok narod gladuje, za vas može reći: njih nije briga, netko ide na svoju njivu, netko za svojim poslovima. Ne, poslove molim vas, ostavimo izvan Gospodinova vinograda! Pastir ne može biti afarist, ne može! Mi smo pastiri i sluge Božjega naroda, a ne upravitelji stvari, ne afaristi! Biskupovo upravljanje treba biti poput pastira pred stadom, usred stada, iza stada. Ispred stada kako bi mu pokazao put; usred stada kako bi osjetio miris stada, da ga ne bi izgubio. Iza stada kako bi pomogao onima koji idu sporije.
Svjedoci milosrđa pred nasiljem
Na kraju je Papa potaknuo biskupe Demokratske Republike Kongo da se ugledaju u nadbiskupa Bukave, Christophea Munzihirwu, isusovca, kojega zovu „kongoanskim Romerom“, a koji je ubijen na gradskom trgu 1996. godine zato što je branio svoj narod. Bio je hrabar pastir i proročki glas – istaknuo je te ih potaknuo – Budite svjedoci milosrđa i pomirenja usred nasilja, izazvanoga ne samo iskorištavanjem resursa te etničkim i plemenskim sukobima, nego i iznad svega, mračnom moći Zloga, neprijatelja Boga i čovjeka.
Praštajte uvijek
Osim toga, Papa je još preporučio milosrđe, potičući ih da uvijek praštaju; da praštaju vjernicima koji traže ispovijed, oprost, Očevu nježnost. Nemojte upirati prstom tražeći previše objašnjenja njihova grijeha - kazao je. Poštujte Zakonik kanonskoga prava, ali uvijek dajte oprost, jer pastirovo srce ide dalje; valja uvijek oprostiti u sakramentu pomirenja, sijući tako oproštenje za cijelo društvo - rekao je na kraju papa Franjo.
(Vatican News - tc; aa)
