Papa: U DR Kongu i Južnom Sudanu 'ne' rezignaciji, 'da' nadi
Nedavno završeno apostolsko putovanje u dva dijela, prvi u Demokratskoj Republici Kongo a drugi u Južnom Sudanu, bilo je u središtu kateheze pape Franje na današnjoj općoj audijenciji održanoj u Dvorani Pavla Šestoga. Oba je dijela putovanja Papa nazvao dugo njegovanim snovima, za čije je ostvarenje zahvalan Bogu, te se spomenuo glavnih trenutaka oba dijela, u kojima je snažno odjeknuo poziv na mir, dijalog, te da, kao kršćani, budemo svjetlost svijeta i sol zemlje.
Bila su to dva sna: posjetiti kongoanski narod, čuvare goleme zemlje, zelenih pluća Afrike, uz Amazoniju. Zemlje bogate resursima i okrvavljene ratom koji nikako ne završava, jer uvijek postoji netko tko potpaljuje vatru. I pohoditi sudanski narod, na hodočašću mira zajedno s canterburyjskim nadbiskupom Justinom Welbyjem i moderatorom Opće skupštine škotske Crkve Iainom Greenshieldsom; išli smo zajedno kako bismo svjedočili da je moguće, i potrebno, surađivati u različitosti, posebno ako se dijeli vjera u Krista.
DR Kongo, opljačkani dijamant
Za Demokratsku Republiku Kongo papa Franjo je rekao da je poput dijamanta zbog svojih brojnih resursa i svojega naroda, ali da su bogatstva te zemlje postala razlog za sukobe, nasilje i osiromašenje.
Ta se dinamika nalazi i u drugim afričkim područjima, i koja općenito vrijedi za taj kontinent; kolonizirani, iskorištavani, opljačkani kontinent. Suočen sa svim tim rekao sam dvije riječi; prva je negativna: 'dosta!', dosta je iskorištavanja Afrike! (…) Druga je riječ pozitivna; 'zajedno', zajedno s dostojanstvom i uzajamnim poštovanjem, ići zajedno naprijed u ime Krista, naše nade. Ne iskorištavati i ići naprijed.
Zajedno sa žrtvama na istoku zemlje, 'ne' nasilju
Sveti se Otac spomenuo jednoga od najsnažnijih trenutaka koje je doživio u Kinshasi, kada se susreo s nekoliko žrtava nasilja na istoku te ratom izmučene zemlje.
Ljudi žive u strahu i nesigurnosti, žrtvovani na oltaru nedopuštenih poslova. Čuo sam potresna svjedočanstva nekih žrtava, posebno ženā, koje su podno križa stavile oružje i druga oruđa smrti. Zajedno sam s njima rekao 'ne' nasilju, 'ne' rezignaciji, 'da' pomirenju i nadi. Mnogo su pretrpjeli i nastavljaju trpjeti
Spomenuo je susret s onima koji se kroz brojne karitativne inicijative brinu o najsiromašnijima, a koje je potaknuo da ne budu samo pomoć, nego i potpora razvoju ljudi; kao i onaj s mladim Kongoancima, zatim u katedrali proživljeni trenutak sa svećenicima, Bogu posvećenim osobama i sjemeništarcima, te na kraju i s biskupima koje je potaknuo da budu znakovi Božje samilosti, blizine i nježnosti.
U Južnom Sudanu sjedinjeni u svrhu pomirenja
Putovanje u Jubu, glavni grad Južnoga Sudana, bilo je ekumensko hodočašće mira – rekao je Papa govoreći o drugom dijelu apostolskoga putovanja. Tada su, naime, s njim bili poglavari dviju Crkvi koje su povijesno prisutne u toj zemlji: Anglikanske zajednice i Škotske Crkve. Stoga je papa Franjo objasnio razlog i svrhu toga zajedničkog posjeta.
Bio je to cilj hoda koji je započeo prije nekoliko godina, koji nas je okupio u Rimu 2019. godine zajedno s vlastima Južnoga Sudana, u svrhu preuzimanja obveze prevladavanja sukoba i izgradnje mira. (…) Nažalost, proces pomirenja nije mnogo napredovao, i Južni je Sudan žrtva stare logike moći, rivalstva, koja uzrokuje rat, nasilje, izbjeglice i interno raseljene osobe. Puno hvala gospodinu Predsjedniku na dobrodošlici koju nam je pružio i na tomu kako nastoji upravljati tim putem, koji nije nimalo lak, kako bi se reklo 'ne' korupciji i trgovini oružjem i 'da' susretu i dijalogu. To je sramotno; brojne takozvane civilizirane zemlje nude pomoć Južnom Sudanu, a ta je pomoć u oružju, oružju za raspirivanje rata.
Vrijednost svjedočenja bratstva
Ističući potom značenje i ekumensku vrijednost posjeta toj zemlji gdje se molilo zajedno s braćom anglikancima i onima iz Škotske Crkve, Papa je istaknuo:
U vrlo konfliktnoj stvarnosti kao što je ona u Južnom Sudanu, taj je znak bitan, ali nije očit jer, nažalost, ima onih koji zlorabe Božje ime kako bi opravdali nasilje i zlostavljanje.
Žene i ponizni, nada su za Južni Sudan
Spomenuo se i susreta s velikom skupinom interno raseljenih osoba koje žive u kampovima za raseljene i gdje je velika prisutnost ženā. One su snaga koja može preobraziti zemlju – istaknuo je Papa te dodao – potaknuo sam, osim toga, sve da budu sjeme novoga Južnog Sudana, bez nasilja i pomirenoga. Podsjetio je također na poticaj vjernicima, koji je uputio na euharistijskom slavlju kojim je završio posjet, da budu svjetlo i sol u svojoj zemlji. Bog svoju nadu ne polaže u velike i moćne – kazao je – nego u malene i ponizne. Nakon zahvale braći koja su ga pratila na tom putovanju, kao i svima koji su se zauzeli za njegov uspjeh, Papa je potaknuo:
Molimo za to da u Demokratskoj Republici Kongo i u Južnom Sudanu, te u cijeloj Africi, proklija sjeme njegova Kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira.
(Vatican News - am; aa)
