Papa: Otkrijmo ponovno svoju žeđ za Bogom i postanimo svjesni žeđi drugih
Isusove riječi „Daj mi piti“ koje je uputio Samarijanki, izražavaju njegovu žeđ za našom ljubavlju, kao i dijeljenje naše žeđi, obećanje „žive vode“ evanđelja kako bismo došli do vječnoga života, ali i da bismo postali izvor osvježenja za druge. Međutim, jesam li ja uistinu žedan Boga, jesam li svjestan da mi je njegova ljubav potrebna kao voda za život? Osim toga, brinem li se za žeđ drugih? Upitao je papa Franjo prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja na današnju treću korizmenu nedjelju, komentirajući lijep i fascinantan Isusov susret sa Samarijankom na zdencu, opisan u Ivanovu Evanđelju.
Bog je žedan kao i ja, vezan je uz moje siromaštvo
U tom prizoru kada Isus kaže „Daj mi piti“, žedan je i umoran, te poput prosjaka traži okrjepu. Slika je to Božjega poniženja: u Isusu je Bog postao jedan od nas; žedan poput nas, poput nas trpi vrućinu – objasnio je Papa te citirao don Prima Mazzolarija: Gospodin, Učitelj, „Trpi dakle žeđ jednako kao i ja. Uistinu si mi blizu, Gospodine! Vezan si uz moje siromaštvo... uzeo si me iz dubine, s dna mene samog, tamo gdje nitko ne može do mene doprijeti“. Jer žeđaš za mnom.
Isusova žeđ, naime, nije samo tjelesna; ona izražava najdublju žeđ našeg života: to je prije svega žeđ za našom ljubavlju. Žedan je naše ljubavi. Ona će izbiti na vidjelo na vrhuncu muke, na križu; tamo će Isus, prije smrti, reći: „Žedan sam“ (Iv 19, 28).
Isus nam daje piti „živu vodu Duha Svetoga“
Ali, Gospodin koji traži piti – napomenuo je Papa – ujedno je Onaj koji daje piti; susrevši Samarijanku govori joj o živoj vodi Duha Svetoga, te s križa iz svojega probodenoga boka izlijeva krv i vodu.
Isus, žedan ljubavi, taži našu žeđ ljubavlju. I čini s nama kao sa Samarijankom: dolazi nam u susret u našoj svakodnevici, dijeli s nama našu žeđ, obećava nam živu vodu koja čini da u nama struji vječni život (usp. Iv 4 14).
Utažiti žeđ društva ravnodušnoga na suhoću i unutarnju prazninu
Međutim, u Isusovim se riječima „Daj mi piti“ nalazi i poziv, katkada tih, – istaknuo je Sveti Otac – koji nam je upućen svakoga dana i traži od nas da se pobrinemo za one koji su žedni. Daj mi piti kažu nam, naime, oni – u obitelji, na radnome mjestu i na drugim mjestima koje posjećujemo – koji su žedni blizine, pažnje, slušanja; govore nam to oni koji su žedni Božje riječi i imaju potrebu za tim da u Crkvi pronađu oazu u kojoj će utažiti svoju žeđ.
Daj mi piti poticaj je našega društva, u kojemu žurba, potrošačka groznica i ponajviše ravnodušnost rađaju suhoću i unutarnju prazninu. I – ne zaboravimo to – daj mi piti vapaj je brojne braće i sestara koji nemaju vodu potrebnu za život, dok se nastavlja onečišćivati i nagrđivati naš zajednički dom. I on, iscrpljen i isušen, „žedan je“.
Utažiti žeđ drugih radošću susreta s Bogom
Suočeni s tim izazovima Evanđelje današnje liturgije svakomu od nas nudi živu vodu koja nas može učiniti izvorom okrjepe za druge – rekao je rimski biskup. I tada, poput Samarijanke, koja je ostavila svoj krčag na zdencu i otišla pozvati ljude iz sela, ni mi nećemo više misliti samo na to kako utažiti svoju žeđ, nego ćemo, radosni jer smo susreli Gospodina, moći utažiti žeđ drugih, dati smisao životu drugih, kao služitelji Riječi, te razumjeti njihovu žeđ i podijeliti s njima ljubav koju je On darovao nama.
Danas se stoga možemo upitati: Znam li razumjeti žeđ drugih? Žeđam li za Bogom, shvaćam li da mi je njegova ljubav potrebna kao voda za život? Osim toga, brinem li se za žeđ drugih, za duhovnu i materijalnu žeđ?
Neka nas Gospa prati svojim zagovorom i podupire na našem putu!
(Vatican News - adb; aa)
