Papa: Služiti evanđelju znači tražiti nove načine njegova naviještanja
Neka korizma bude povoljno vrijeme za oživljavanje misionarskoga dinamizma te kako bismo se stavili u službu evanđelja i čovječanstva – potaknuo je papa Franjo na današnjoj općoj audijenciji održanoj na Trgu svetoga Petra, nastavljajući niz kateheza o evangelizacijskom žaru. Podsjetio je pritom kako, u znaku evangelizacije, postoji nešto poput mosta između prvoga i posljednjeg sabora. Most je to – dodao je – čiji je arhitekt Duh Sveti. Potaknuo je stoga vjernike da slušaju Drugi vatikanski sabor, kako bi otkrili da je evangelizacija uvijek crkvena služba, nikada osamljena, izolirana ili individualistička, te bez prozelitizma.
Evangelizator, naime, uvijek prenosi ono što je sâm primio. To je prvi napisao sveti Pavao: evanđelje koje je naviještao, koje su zajednice primale i u kojemu su ostajale postojane, isto je ono koje je primio i apostol (usp. 1 Kor 15,1-3). Vjera se prima i vjera se prenosi. Taj crkveni dinamizam prenošenja Poruke obvezuje i jamči autentičnost kršćanskoga navještaja.
U školi Drugoga vatikanskog sabora
Istaknuvši da je crkvena dimenzija evangelizacije mjerilo za provjeru apostolskoga zanosa, rimski je biskup primijetio kako uvijek vreba napast da nastavimo sami. Jednako je tako opasna napast da idemo lakšim pseudocrkvenim putovima, da prihvatimo svjetovnu logiku brojeva i istraživanja, da računamo na snagu svojih ideja, programa i struktura. Bitna je snaga koju Duh daje za naviještanje evanđelja. Drugo je – objasnio je Papa – manje važno.
Dakle, braćo i sestre, postavimo se izravnije u školu Drugoga vatikanskog sabora, ponovno čitajući neke odlomke Dekreta 'Ad gentes' (AG), dokumenta o misijskom djelovanju Crkve. Ti tekstovi Drugoga vatikanskog sabora u potpunosti zadržavaju svoju vrijednost i u našem slojevitom i pluralnom kontekstu. Taj dokument, 'Ad gentes', prije svega potiče da smatramo vrelom ljubav Boga Oca koji „nas iz silne i milosrdne svoje dobrohotnosti slobodno stvara i povrh toga milostivo zove da s njim sudjelujemo u životu i slavi“.
Nastaviti Kristovo poslanje
Božja je ljubav za sve, nitko nije isključen. Sveti je Otac, pozivajući se i dalje na nauk Drugoga vatikanskog sabora, napomenuo da je zadaća Crkve nastaviti Kristovo poslanje, slijedeći put siromaštva, poslušnosti, služenja i samoprijegora sve do smrti. Ostaje li vjerna tom putu koji je Isus zacrtao, poslanje je Crkve očitovanje, epifanija i ispunjavanje Božje odluke u svijetu i njegovoj povijesti. Apostolski žar nije oduševljenje; to je nešto drugo, to je Božja milost – istaknuo je Papa te objasnio – U Božjem narodu, hodočasničkom i evangelizatorskom, nema aktivnih i pasivnih subjekata. Nema onih koji propovijedaju i onih koji šute.
Svaki krštenik – kaže 'Evangelii Gaudium' – neovisno o položaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivni je nositelj evangelizacije (apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 120). (…) Ako ne evangeliziraš, ako ne svjedočiš, ako ne daješ svjedočanstvo krštenja koje si primio, vjere koju ti je Gospodin dao, nisi dobar kršćanin. Snagom primljenoga krštenja i posljedičnoga uključenja u Crkvu, svaki krštenik sudjeluje u poslanju Crkve te tako, u njoj, u poslanju Krista Kralja, svećenika i proroka.
Evangelizacija je služenje
Papa Franjo je stoga potaknuo vjernike da pronađu nove načine naviještanja evanđelja.
Braćo i sestre, ta je zadaća jedna i nepromjenjiva na svakom mjestu i u svakoj situaciji, iako se na temelju različitih okolnosti ne ostvaruje uvijek na isti način. To nas potiče da se ne blokiramo ili okamenjujemo; iskupljuje nas iz tog nemira koji nije od Boga. Misionarski se žar vjernika izražava i kao stvaralačko traženje novih načina naviještanja i svjedočenja, novih načina za susret s ranjenom ljudskošću koju je Krist preuzeo na sebe. Ukratko, novih načina služenja evanđelju i čovječanstvu. Evangelizacija je služenje.
Evangelizacija je služenje te kako bismo evangelizirali trebamo imati srce služitelja – rekao je Papa te istaknuo također kako vratiti se izvornoj ljubavi Oca i poslanjima Sina i Duha Svetoga ne znači zatvoriti se u prostore osobnoga statičnog mira. Naprotiv, to vodi do prepoznavanja besplatnosti dara punine života, te do sve potpunijega življenja onoga što smo primili i dijeljenja s drugima, uz osjećaj odgovornosti i zajedno hodeći također krivudavim i teškim putovima povijesti, u budnom i djelatnom iščekivanju njezina ispunjenja.
(Vatican News - al; aa)
