Papa: Nemojte izgubiti zadovoljstvo bavljenja sportom iz strasti
Papa Franjo primio je danas u audijenciju djecu, mlade i njihove nastavnike, iz više od 30 zemalja, sudionike prvoga Međunarodnog simpozija o tenisu i padelu, koji se 6. i 7. svibnja održava u Rimu. Govornici iz cijeloga svijeta pozvani su razmišljati na tom skupu posebno o formativnoj dimenziji. Osvrćući se na taj važan vidik, Sveti je Otac istaknuo da je najvažnija veza između igre i odgoja.
Tenis je igra, padel je igra, a njihova je odgojna snaga upravo u dinamici igre. Nemojte dopustiti da vam se oduzme zadovoljstvo bavljenja sportom iz strasti, kako biste se vi zabavili i kako biste zabavili druge. To je duh besplatnosti s kojim trebamo igrati. Natjecateljski je duh dobar ako ne oduzima dimenziju igre. Ako pak prevlada dinamika konkurencije, to pokreće razne oblike sebičnosti koji na kraju uništavaju sportsku praksu, tako da ona više nije odgojna, štoviše, upravo suprotno.
Bez amaterizma sport postaje biznis
Ono što se nikako ne smije izgubiti jest amaterizam – dodao je Papa te objasnio:
Kada se sportom bavimo iz drugih interesa, a ne uz besplatnost amatera, gubi se; gubi se ljepota, gubi se „simfonijska“ dimenzija sporta, te on postaje biznis. Imajte to uvijek na umu: neka moj tenis, neka moj padel, uvijek budu amaterski, kao amateri; nemojte izgubiti tu dimenziju.
Odgojni put
Papa Franjo je u govoru usporedio vrijednosti sporta i formativnu funkciju, te istaknuo da se odgojna dimenzija ne može odvajati od sportske prakse. Učitelj tenisa ili padela, naime, osim što je trener, on je također, i ponajviše, odgojitelj. Stoga vas potičem da nastavite ići tim odgojnim putem – rekao je te dodao – Dobra igra proizlazi iz ispravne dinamike napada i obrane. To se događa i na odgojnom putu; riječ je o dobrom povezivanju rizika i razboritosti.
Odmjeravati rizik i razboritost
Sport, kao i formacija, uvijek zahtijeva ravnotežu između trenutaka rizika i razboritosti. Dobar igrač tenisa ili padela – objasnio je rimski biskup – ne može uvijek i samo napadati.
Ne može uvijek riskirati, treba znati i braniti. Postoje kvalitete za napad i kvalitete za obranu, a obje valja vježbati. Učitelj koji cijelo svoje poučavanje usredotoči na napad, ili naprotiv, na obranu, ostavlja svog učenika nespremnoga za drugi vidik. Zanimljivo je razviti tu usporedbu i pronaći sličnosti s odgojem osobnosti.
Odrastati ne znači izbjegavati sve neočekivano
Papa Franjo je stoga potaknuo na dobro odmjeravanje rizika i razboritosti. Riskirati znači, primjerice, dopustiti dječaku neko novo iskustvo kako bi mu se pomoglo u odrastanju – objasnio je te istaknuo:
Rizik treba uvijek biti razmjeran i popraćen. Dječak se treba osjećati slobodnim, ali istodobno i ne napuštenim. Roditelji ili odgojitelji koji, kako bi zaštitili dijete, čine to da on izbjegne bilo kakve neočekivane događaje, ili mu pak rješavaju sve probleme, ne dopuštaju mu da odraste. To nije razboritost, nego mješavina straha od stvarnosti i posesivne sebičnosti prema djetetu. To nije dobro.
Vježbati se u izdržljivosti
Rizik treba biti razmjeran, a prava razboritost uvijek je pozitivno ponašanje, nikada negativno – dodao je Sveti Otac.
Obrana je, takoreći, drugi način napada. Tako je razboritost u odgoju prijeko potrebna kako bi se dobro procijenile situacije, u odnosu na potencijal dječaka i djevojčice. Odgojitelj treba posebno vježbati otpor, da dijete ne odustaje, da pokuša odgovoriti na udarce koji se čine neuhvatljivim, ali se uz okretnost i spretnost mogu uhvatiti, tako da drugi igrač ostane zatečen, jer to ne očekuje.
Na kraju je papa Franjo potaknuo sve da idu naprijed, držeći zajedno rizik i razboritost, napad i obranu.
(Vatican News - al; aa)
