“Laudate Deum”, Papin vapaj za odgovorom na klimatsku krizu
„Laudate Deum“, naslov je ovog dokumenta. Jer ljudsko biće koje teži tomu da zamijeni Boga postaje najveća opasnost za samoga sebe – tim riječima završava apostolska pobudnica pape Franje, objavljena 4. listopada, na blagdan svetoga Franje Asiškoga. Riječ je o tekstu koji je u kontinuitetu s enciklikom Laudato si' iz 2015. godine. U šest poglavlja i 73 paragrafa Petrov nasljednik želi precizirati i dopuniti ono što je već rekao u prethodnom dokumentu o cjelovitoj ekologiji, te istodobno upozoriti i potaknuti na suodgovornost pred krizom klimatskih promjena, prije nego što bude prekasno. Pobudnica se posebno odnosi na konferenciju COP28 koja će se održati u Dubaiju krajem studenoga i početkom prosinca.
Papa piše: „Kako vrijeme prolazi, shvaćam da ne reagiramo dovoljno, budući da se svijet u kojemu živimo raspada i možda se približava točki prijeloma“ te dodaje: „nema dvojbe da će utjecaj klimatskih promjena sve više štetiti životu brojnih pojedinaca i obitelji“ (2). „To je jedan od glavnih izazova s kojima se društvo i globalna zajednica moraju suočiti“, i „posljedice klimatskih promjena trpe najranjivije osobe, u svojoj domovini i u svijetu“ (3).
Znakovi klimatskih promjena sve su očitiji
Prvo je poglavlje posvećeno globalnoj klimatskoj krizi. „Koliko god ih pokušavali nijekati, skrivati, prešutjeti ili relativizirati, znakovi su klimatskih promjena tu, sve očitiji – napominje Papa, primjećujući kako „posljednjih godina svjedočimo ekstremnim pojavama, čestim razdobljima nenormalnih vrućina, suši i drugim vapajima zemlje", "tihoj bolesti koja pogađa sve nas". Osim toga, papa Franjo ističe: „dokazivo je da neke klimatske promjene koje je izazvao čovjek značajno povećavaju vjerojatnost češćih i intenzivnijih ekstremnih događaja“. Govoreći pak o onima koji minimiziraju, napominje: „ono čemu sada svjedočimo neobično je ubrzanje zagrijavanja“. „Vjerojatno će zbog tih događaja brojne populacije za nekoliko godina morati preseliti svoj dom“ (6).
Nisu krivi siromašni
One koji okrivljuju siromašne zato što imaju previše djece i možda pokušavaju riješiti problem sakaćenjem žena u manje razvijenim zemljama, papa Franjo podsjeća da mali postotak bogatijega svjetskog stanovništva zagađuje više u odnosu na 50% onog siromašnijeg. Afrika, u kojoj živi više od polovice najsiromašnijih ljudi na svijetu, odgovorna je samo za mali dio povijesnih emisija [stakleničkih plinova] (9). Papa potom osporava one koji tvrde da će manja uporaba fosilnih goriva dovesti do smanjenja radnih mjesta. Zapravo, milijuni ljudi gube posao zbog klimatskih promjena. Dok prijelaz na obnovljivu energiju, dobro vođen, može „stvoriti bezbroj radnih mjesta u različitim sektorima. Zbog toga je potrebno da se političari i poduzetnici odmah zauzmu za to“ (10).
Nedvojbeno ljudsko podrijetlo
Više se ne može sumnjati u ljudsko - „antropsko“ - podrijetlo klimatskih promjena – tvrdi papa Franjo. „Koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi… tijekom posljednjih je pedeset godina doživjela snažno ubrzanje“ (11). U isto je vrijeme temperatura „porasla neviđenom brzinom, bez presedana u posljednje dvije tisuće godina“ (12). S posljedičnim kiseljenjem morā i topljenjem leda. Podudarnost između tih događaja i povećanja emisije stakleničkih plinova „ne može se sakriti. Velika većina klimatskih znanstvenika podupire tu korelaciju, a samo mali postotak njih pokušava poreći te očitosti“. Nažalost – primjećuje Papa – klimatska kriza nije pitanje koje bi „zanimalo velike gospodarske sile, kojima je stalo do što većega profita uz najmanje troškove i u što kraćem vremenu“ (13).
Imamo tek toliko vremena da izbjegnemo dramatičnije štete
Primoran sam – napominje papa Franjo – dati ta pojašnjenja, koja se mogu činiti očitima, zbog određenih prezirnih i nerazumnih mišljenja koja nalazim i unutar Katoličke Crkve. Ali, ne možemo više sumnjati da je razlog neuobičajene brzine tako opasnih promjena neporeciva činjenica: golemi razvoji povezani s neobuzdanim ljudskim zahvatom u prirodi (14). Nažalost, neki znakovi ove klimatske krize već su nepovratni barem tijekom stotina godina. Hitno je potrebno šire viđenje… Od nas se ne traži ništa više od određene odgovornosti za nasljeđe koje ćemo ostaviti nakon našega prolaska ovim svijetom (18).
Tehnokratska paradigma: ideja o ljudskom biću bez granica
U drugom poglavlju papa Franjo govori o tehnokratskoj paradigmi, odnosno o takvom razmišljanju kao da stvarnost, dobro i istina spontano izviru iz same snage tehnologije i gospodarstva (20), temeljeći se na ideji o ljudskom biću bez granica. „Ljudski rod nije nikada imao toliku moć nad samim sobom i ništa ne jamči da će ju dobro iskoristiti, pogotovo ako se uzme u obzir način na koji se njome služi… Strašno je riskantno to što se ona nalazi u malom dijelu čovječanstva“ (23). Papa ponovno ističe da „svijet koji nas okružuje nije predmet iskorištavanja, neobuzdane uporabe, neograničenih ambicija“ (25). Podsjeća također da smo uključeni u prirodu, a to „isključuje ideju da je čovjek stranac, vanjski čimbenik sposoban samo oštećivati okoliš“ (26).
Etička dekadencija moći: marketing i lažne informacije
Postigli smo „impresivan i iznenađujući tehnološki napredak, a ne shvaćamo da smo istodobno postali vrlo opasni, sposobni ugroziti život brojnih bića i naš vlastiti opstanak“ (28). Etička dekadencija stvarne moći maskirana je marketingom i lažnim informacijama, korisnim mehanizmima u rukama onih koji imaju veće resurse kako bi preko njih utjecali na javno mnijenje. „Zaneseni obećanjima tolikih lažnih proroka, sami siromasi katkada padaju u zablude svijeta koji se ne gradi za njih“ (31). Postoji „dominacija onih koji su rođeni s boljim uvjetima za razvoj“ (32).
Slaba međunarodna politika
U sljedećem poglavlju pobudnice Papa se bavi temom slabosti međunarodne politike, insistirajući na potrebi podupiranja „multilateralnih sporazuma među državama“ (34). Traži učinkovitije globalne organizacije s autoritetom kako bi se zajamčilo globalno zajedničko dobro. Te organizacije trebaju imati stvaran autoritet da bi osigurale realizaciju nekih prijeko potrebnih ciljeva (35). Papa Franjo žali zbog toga što se globalne krize ne iskoriste, kao što se dogodilo u financijskoj krizi 2007. - 2009. i s pandemijom, koje su dovele do „većega individualizma, manje integracije, veće slobode za prave moćnike koji uvijek pronađu način da iziđu bez posljedica“ (36). Današnji je izazov ponovno stvoriti novi multilateralizam „u svjetlu nove globalne situacije“ (37) prepoznajući da brojne agregacije i organizacije civilnoga društva pomažu kompenzirati slabosti međunarodne zajednice.
Beskorisne su institucije koje štite najjače
Sveti Otac predlaže „multilateralizam „odozdo“, a ne jednostavno onaj o kojemu odlučuju elite moći“ (38). Podsjeća da je za učinkovitu suradnju potreban drugačiji okvir kako bi se „reagiralo globalnim mehanizmima“, s „univerzalnim i učinkovitim pravilima“ (42). Stoga je potrebna neka vrsta veće „demokratizacije“ u globalnoj sferi… „Neće više biti korisno podupirati institucije kako bi štitile prava najjačih ne brinući se o pravima svih“ (43).
Što se očekuje od konferencije COP u Dubaiju?
U sljedećem poglavlju, osvrćući se na konferenciju COP28 papa Franjo piše: „Ne možemo odustati od sna da će COP28 dovesti do odlučnoga ubrzanja energetske tranzicije, s učinkovitim zauzimanjem koje se može stalno pratiti. Ta konferencija može biti prekretnica“ (54). Nažalost, „potreban prijelaz prema čistoj energiji…, ne odvija se dovoljno brzo“ (55).
Dosta je s ismijavanjem pitanja okoliša
Papa Franjo među ostalim traži da prestanu s neodgovornim izrugivanjem oni koji ismijavaju pitanje okoliša radi gospodarskih interesa: riječ je, naprotiv, o ljudskom i društvenom problemu u širem smislu i na različitim razinama. Zbog toga se traži zauzimanje svih. Što se pak tiče prosvjeda radikaliziranih skupina, Papa napominje da one zauzimaju prazninu u društvu, jer bi bilo na svakoj obitelji da misli na to da je u pitanju budućnost njihove djece (58) te da čini zdrav pritisak. Papa se nada da će iz konferencije COP28 proizići obvezujući oblici energetske tranzicije koji su učinkoviti i koje je lako nadgledati (59). „Nadajmo se da su oni koji će govoriti stratezi sposobni misliti na opće dobro i na budućnost svoje djece, a ne na specifične interese neke države ili tvrtke. Neka tako pokažu plemenitost politike, a ne njezinu sramotu“ (60).
Obveza koja proizlazi iz kršćanske vjere
Na kraju, Papa podsjeća da razlozi za to opredjeljenje proizlaze iz kršćanske vjere, potičući braću i sestre drugih religija da čine isto (61). Judeo-kršćansko viđenje svijeta podupire osobitu i središnju vrijednost ljudskoga bića usred čudesnoga sklada svih bića… Tvorimo jednu vrstu univerzalne obitelji, uzvišeno zajedništvo koje nas potiče na sveto i ponizno poštovanje puno ljubavi (67). „To nije proizvod naše volje… jer Bog nas je tako blisko sjedinio sa svijetom koji nas okružuje“ (68). Ono što je važno – piše papa Franjo – jest zapamtiti da nema trajnih promjena bez kulturnih promjena… i nema kulturnih promjena bez promjena u ljudima (70). Napori obiteljī da manje zagađuju, da smanje rasipnost, te da umjereno troše, stvaraju novu kulturu (71) – napominje papa Franjo te na kraju podsjeća da su emisije po glavi stanovnika u Sjedinjenim Američkim Državama približno dvostruko veće od onih u Kini i oko sedam puta veće od prosjeka u najsiromašnijim zemljama. Osim toga, ističe da bi raširena promjena neodgovornoga stila života povezanoga sa zapadnjačkim modelom imala značajan dugoročni učinak. Tako bismo, uz prijeko potrebne političke odluke, bili na putu uzajamne brige (72).
(Vatican News - aa)
