Papa: Siromaštvo je sablazan; Bog će od nas tražiti račun za to
Siromaštvo je sablazan na koju valja odgovoriti slijedeći poruku evanđelja koje kršćane upućuje da puste milosrđe „u optjecaj“, da podijele kruh i umnažaju ljubav. Poticaj je pape Franje koji je uputio u propovijedi tijekom mise slavljene na današnji sedmi Svjetski dan siromaha, potičući vjernike da reagiraju protiv brojnih oblika bijede, suzbijajući sebičnost. Nemojmo zakopavati dobra Gospodnja – potaknuo je – jer kada se vrati tražit će od nas račun za to.
Mislimo na brojne materijalne, kulturne i duhovne oblike siromaštva u našem svijetu, mislimo na ranjene živote koji nastanjuju naše gradove, na siromahe koji su postali nevidljivi, čiji je krik boli ugušen općom ravnodušnošću prezaposlenoga i rastresenoga društva. Kada razmišljamo o siromaštvu trebamo zaboraviti sram; siromaštvo je stidljivo, skriva se, stoga ga mi trebamo hrabro tražiti. Mislimo na one koji su potlačeni, umorni, marginalizirani, na žrtve ratova i na one koji napuštaju svoju zemlju riskirajući život; na one koji su bez kruha, bez posla i bez nade. Mnogo je svakodnevnoga siromaštva; nema ih dva, tri, nego ih je mnogo, mnogo je siromaha.
Učiniti se darom ili živjeti sebično
U bazilici svetoga Petra okupilo se pet tisuća ljudi od kojih su većina bili upravo oni koji svakodnevno trpe siromaštvo, lišeni dostojanstva i osnovnih sredstava za život. Pred takvim „mnoštvom siromaha“ papa Franjo je potaknuo na djelovanje slijedeći prispodobu o talentima, te predložio dva puta kojima valja ići. Prvi je „Isusovo putovanje“.
Upravo kao čovjek koji prije odlaska poziva sluge i daje im svoja dobra, Krist, prije povratka Ocu predaje ljudima darove Duha Svetoga kako bi nastavili njegovo djelovanje u svijetu, slijedeći osobno poslanje koje im je Gospodin povjerio u svakodnevnom životu, u društvu i u Crkvi. Isus nije zadržao za sebe bogatstvo koje je primio od Oca – napomenuo je Papa – nego je živio za ljude, i to ga je nadahnjivalo na njegovu putovanju u svijetu prije povratka Ocu.
Prispodoba također kaže kako kada se vrati, gospodar onih slugu želi s njima srediti račune, a to vodi do drugog puta: do putovanja našeg života – rekao je Papa te objasnio – onoga na koje ljudi idu kako bi stigli na susret s Isusom i bili uvedeni u radost vječnoga života.
Kojim putem mi idemo u svojem životu: putem Isusa koji je sebe učinio darom ili putem sebičnosti? Putem otvorenih ruku prema drugima, kako bismo davali, kako bismo sebe darovali, ili putem zatvorenih ruku kako bismo imali više i zaštitili samo sebe? Prispodoba nam govori da je svatko od nas, prema vlastitim sposobnostima i mogućnostima, primio „talente“. Ali tu valja biti na oprezu: ne dajmo se zavarati uvriježenim jezikom, jer ovdje ne govorimo o osobnim sposobnostima, nego, kao što rekosmo, o Gospodinovim dobrima, o onome što nam je Krist ostavio vraćajući se Ocu.
Kršćani trebaju znati riskirati
Veliki "kapital" koji je Isus ostavio ljudima jest Gospodinova ljubav, temelj našega života i snaga našega putovanja; na ljudima je, kao što je naznačeno u prispodobi, da izaberu što će s njim učiniti.
Možemo umnožiti ono što smo primili, čineći život prinosom ljubavi za druge, ili možemo živjeti blokirani lažnom slikom Boga te blago koje smo primili zbog straha sakriti pod zemlju, misleći samo na sebe, ne oduševljavajući se za bilo što drugo osim za vlastite ugodnosti i interese, ne ulažući trud.
Sveti je Otac stoga vjernicima postavio jasno pitanje:
Pitanje koje postavljam jest: riskiram li ja u životu? riskiram li snagom svoje vjere? znam li kao kršćanin riskirati ili se zatvaram u sebe iz straha ili malodušja?
Vjera se ne živi pod zemljom
Prispodoba o talentima – rekao je Papa – upozorenje je da provjerimo u kakvom duhu pristupamo putu života. Ljudi koji su primili od Gospodina dar njegove ljubavi, pozvani su postati dar za druge, jer ako ne umnažamo ljubav oko sebe, život gasne u tami; ako talente koje smo primili ne stavimo „u optjecaj“, život završava pod zemljom, odnosno kao da smo već mrtvi.
Braćo i sestre, koliko je kršćana „zakopano pod zemljom“, koliko kršćana živi svoju vjeru kao da žive pod zemljom!
Kršćani su pozvani dijeliti dobra koja im je Isus darovao – rekao je na kraju papa Franjo – njegovu ljubav, njegovo milosrđe, njegovo suosjećanje, radost i nadu, kako bi se svatko, u skladu s primljenim darom i poslanjem koje mu je povjereno, zauzeo da ljubav urodi plodom i da bude blizu nekom siromahu.
(Vatican News - fs; aa)
