Papa potaknuo na širenje nasljeđa don Milanija, "nemirnoga i uznemirujućega" svećenika
Zahvalan za zauzimanje u kapilarnom širenju koje Nacionalni odbor za stotu obljetnicu rođenja don Lorenza Milanija provodi kako bi svjedočanstvo tog svećenika doprlo do sviju, papa Franjo se spomenuo njegova lika, vjernoga Bogu i Crkvi, te potaknuo da – poput don Milanija – ne budemo ravnodušni, prevladavajući svaki oblik diskriminacije i nepravde.
Obraćenje – središte don Milanijeva ljudskoga i duhovnoga iskustva
Don Lorenzo Milani, koji je osmislio školu u Barbiani, svoje je puno ispunjenje našao u potpunom prianjanju uz Krista. Polazeći od te pretpostavke, koju je potvrdio primivši danas, 22. siječnja u audijenciju stotinjak članova Odbora, papa Franjo se u govoru osvrnuo na stil toga svećenika koji je ostavio trag u povijesti Crkve i društva prošloga stoljeća: „svećenik zaljubljen u Crkvu, vjerni služitelj evanđelja u siromašnima“.
Don Lorenzo je u punini živio evanđeoska blaženstva siromaštva i poniznosti, ostavljajući svoje buržujske povlastice, svoje bogatstvo, svoje udobnosti, svoju elitističku kulturu, kako bi postao siromah među siromašnima. Zbog te se odluke nije nikada osjećao omalovaženim, jer je znao da je to njegovo poslanje, da je Barbiana njegovo mjesto.
Don Milani i evanđeoska blaženstva
„Svaka je duša svemir beskrajnoga dostojanstva“, napisao je don Lorenzo Milani u knjizi „Pastoralna iskustva“ – podsjetio je papa Franjo.
„Blago onima koji su gladni i žedni pravednosti“. Don Milani je i to blaženstvo iskusio sa svojim narodom i svojim učenicima. Škola je bila sredina u kojoj se radilo za veliki cilj, svrhu koja je išla dalje: vratiti najmanjima dostojanstvo, poštovanje, vlasništvo nad pravima i građanstvo, ali ponajviše priznavanje Božjega sinovstva koje uključuje sve nas.
Prosvijetljen um i srce otvoreno za najmanje
U vremenu radikalnih društvenih i gospodarskih promjena u Italiji, u kojoj je industrijalizacija još više marginalizirala ruralne klase, don Milani je bio oštroumni tumač tog povijesnog razdoblja i njegovih posljedica. Njegov model odgoja bio je zamišljen tako da siromašni više ne zaostaju. Stavljao je znanje u službu onih koji su za druge posljednji, a prvi za evanđelje i za njega – istaknuo je Papa te dodao – Mudrost i ljubav vodili su tog svećenika iz Barbiane.
Prosvijetljena uma i otvorena srca don Lorenzo shvaća da je čak i javna škola u tom kontekstu bila diskriminirajuća za njegovu djecu, jer je ponižavala i isključivala one koji su polazili iz nepovoljnoga položaja te s vremenom pridonosila učvršćivanju nejednakosti. Nije bila mjesto društvenoga promicanja nego selekcije, i nije bila u funkciji evangelizacije, jer je nepravda udaljavala siromašne od Riječi, od evanđelja, udaljavala je seljake i radnike od vjere i Crkve.
Približiti se svima isključenima i uzeti ih na srce
Zahtjevno je naslijeđe koje je ostavio don Milani – napomenuo je Papa nazivajući ga „nemirnim i uznemirujućim svećenikom“, vjernim Gospodinu i njegovoj Crkvi. Potičući članove odbora na nastave upoznavati druge s tom ostavštinom, osvrnuo se na značenje jednoga od najpopularnijih mota tog svećenika, koji je ušao u povijest:
Moto I Care (Stalo mi je) nije općenito „stalo mi je“, nego iskreno „stalo mi je do vas“, izričito očitovanje ljubavi prema njegovoj maloj zajednici; istodobno je to poruka koju je ostavio svojim učenicima i koja je postala univerzalna pouka. Potiče nas da ne budemo ravnodušni, da tumačimo stvarnost, da identificiramo nove siromahe i nova siromaštva, da se približimo svima koji su isključeni i uzmemo ih na srce. Svaki bi kršćanin u tomu trebao učiniti svoj dio.
(Vatican News - ap; aa)
