Papa na Angelusu: Putujmo kroz korizmu slušajući Božji glas
PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
Nedjelja, 18. veljače 2024.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, na Prvu korizmenu nedjelju, Evanđelje nam govori o Isusu koji je bio kušan u pustinji (usp. Mk 1, 12-15). U tekstu se kaže: „bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona“. I mi smo u korizmi pozvani „ući u pustinju“, to jest u šutnju, u unutarnji svijet, u slušanje srca, u dodir s istinom. U pustinji – dodaje se u današnjem Evanđelju – Krist „bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu“ (r. 13). Znači bio je društvu zvijeri i anđela. Ali, u simboličkom smislu, i mi smo u njihovom društvo: kad uđemo u pustinju našeg srca tamo možemo, naime, susresti i zvijeri i anđele.
Zvijeri. U kojem smislu? U duhovnom životu možemo ih zamisliti kao neuredne strasti koje nam dijele srce, nastojeći ga zaposjesti. Utječu na nas, djeluju zavodljivo ali, ako ne budemo na oprezu, u opasnosti smo da nas rastrgaju. Poznamo te „zvijeri“ duše: to su razni poroci i grešne mane, žudnja za bogatstvom, koja nas zatvara u proračunatost i nezadovoljstvo, ispraznost užitka, koja osuđuje na nemir i samoću te, nadalje, pohlepa za slavom, koja rađa nesigurnost i stalnu potrebu za potvrđivanjem i želju da budemo u središtu pažnje. Ne zaboravimo te stvari koje možemo susresti u svojoj nutrini: žudnja, ispraznost i pohlepa. Nalik su „divljim“ zvijerima i kao takve ih treba ukrotiti i svladati: u protivnom će nam proždrijeti slobodu. A korizma nam pomaže ući u pustinju svoga srca kako bismo ispravili te stvari.
U pustinji su bili, zatim, anđeli. To su Božji glasnici, koji nam pomažu i čine dobro. Naime, njihova je značajka, prema Evanđelju, to da služe (usp. r. 13): dakle sušta suprotnost od posjedovanja, karakterističnog za strasti. Služenje je u opreci sa posjedovanjem. Anđeoski duhovi prizivaju, naprotiv, dobre misli i osjećaje koje sugerira Duh Sveti. Dok nas napasti razdiru, dobra Božja nadahnuća nas ujedinjuju u skladu: unose mir u srce, ulijevaju Kristov duh, daju „okusiti nebo“. A da bismo dokučili Božje nadahnuće, trebamo uroniti u šutnju i molitvu. A korizma je vrijeme za to.
Možemo se zapitati: kao prvo, koje su to neuredne strasti, „zvijeri“ koje se komešaju u mom srcu? A kao drugo: da bih dopustio Božjem glasu da govori mom srcu i sačuva ga u dobru, razmišljam li o tome da se malo povučem u „pustinju“, to jest da u danu posvetim malo prostora tome?
Neka nam Presveta Djevica, koja je čuvala Riječ i koja nije dala napastima zloga ni da je dotaknu, pomogne na tom putu.
(Vatican News – sa; am)
