Papa: Ispovijed nije samoanaliza nego prepoznavanje Božjeg milosrđa
Pozdravivši sudionike predvođene velikim pokorničarom kardinalom Maurom Piacenzom, Papa je podsjetio da je u tijeku Godina molitve u okviru priprave za Svetu godinu 2025. Stoga se u govoru osvrnuo na jednostavnu i bogatu molitvu iz slavlja sakramenta pokore – Čin kajanja.
Ustvrdio je da unatoč pomalo zastarjelom jeziku, čiji bi se neki izričaji mogli krivo shvatiti, ta molitva zadržava pastoralnu i teološku vrijednost. Uostalom – dodao je – autor molitve je crkveni naučitelj sv. Alfonz Marija de Liguori koji je kao uravnotežen čovjek bio daleko od rigorizma i laksnosti.
Papa Franjo je promišljanje podijelio na tri dijela, prema stavovima izraženima u Činu kajanja – pokajanju, pouzdanju i čvrstoj odluci.
Pokajanje nije plod samoanalize ni psihološkog osjećaja krivnje – istaknuo je Papa – nego izvire iz svijesti o našoj bijedi pred beskrajnom Božjom ljubavlju, njegovim bezgraničnim milosrđem.
Što više osoba uviđa Božju ljubav, to više primjećuje ružnoću zla u sebi. Ta svijest potiče na promišljanje o sebi i vlastitim djelima te na obraćenje – primijetio je Sveti Otac. Posvijestio je da se Bog nikada ne umara opraštati i potaknuo da se, s druge strane, nikada ne umorimo moliti ga za oproštenje.
Drugi stav je pouzdanje. U Činu kajanja pokornik ispovijeda da je Bog najveće i najmilije dobro. To znači Boga staviti u središte svega, kao svjetlo na putu i temelj svakog poretka vrednota, povjeravajući mu sve. Božje prvenstvo oživljava sve druge ljubavi: prema ljudima i stvorenjima – pojasnio je papa Franjo.
Potom dolazi odluka koja izražava pokornikovu volju da ponovno ne padne u počinjeni grijeh. Odluka dopušta kršćaninu prijeći iz iscrpljenosti u skrušenost, od nesavršenog do savršenog kajanja. Riječi: „Čvrsto odlučujem da te uz pomoć tvoje milosti neću više vrijeđati“ izražavaju odluku, a ne obećanje, napomenuo je Sveti Otac.
Dodao je da „zapravo, nitko od nas ne može Bogu obećati da više neće griješiti, a za primanje oprosta nije potrebno jamstvo besprijekornosti, nego trenutna odluka, donesena s ispravnom nakanom u času ispovijedi“.
Ta se obveza uvijek preuzima s poniznošću – poručio je, istaknuvši primjer svetog arškog župnika Ivana Marije Vianneya koji je znao govoriti da nam „Bog oprašta čak i ako zna da ćemo opet sagriješiti“. Štoviše, bez njegove milosti nikakvo obraćenje ne bi bilo moguće – naglasio je papa Franjo.
Na kraju Čina kajanja pokornik zaziva: Bože, milosrđe, oprosti mi! Bog i milosrđe su istoznačnice i to je ključno – rekao je na kraju Sveti Otac.
Ispovjednike i one koji će to uskoro postati potaknuo je da svaku ispovijed dožive kao jedinstven i neponovljiv milosni trenutak jer svojom službom braći i sestrama pomažu iskusiti slast Božje ljubavi. Pozvao ih je da velikodušno i ljubazno udjeljuju Gospodinov oprost, s očinskom i majčinskom nježnošću.
Zahvalivši im, papa Franjo poželio je da godina priprave za Jubilej dovede do procvata Očeva milosrđa u mnogim srcima i na mnogim mjestima, da Bog bude sve više ljubljen, prihvaćen i hvaljen.
(Vatican News - fv)
