Traži

Papa: Isus nas nikada ne napušta jer njegovo je prijateljstvo zauvijek

U podnevnom se nagovoru prije molitve Kraljice neba papa Franjo osvrnuo na odlomak iz Evanđelja po Ivanu kako bi ponovno istaknuo da smo za Isusa voljene osobe iznad svih zasluga i očekivanja. Potaknuo je da se upitamo: ima li Krist za mene lice prijatelja ili stranca?

Prijateljstvo je tema koja je bila u središtu razmišljanja pape Franje u podnevnom nagovoru prije molitve Kraljice neba ove nedjelje, 5. svibnja, koji je održao pred oko 20.000 vjernika i hodočasnika okupljenih na Trgu svetoga Petra. Sveti se Otac u nagovoru osvrnuo na odlomak Evanđelja (Iv 15, 9-17) iz današnje liturgije u kojemu Isus govori svojim učenicima: „Više vas ne zovem slugama nego prijateljima“.

Vrijednost prijateljstva

U biblijskom jeziku riječ 'sluga' označava posebnu osobu kojoj je povjerena važna zadaća, ali za Isusa mi smo nešto veće, što nadilazi sama dobra i planove; stoga kako bi izrazio tko smo mi za Njega pribjegava drugačijoj stvarnosti, nečem većem, a to je prijateljstvo – objasnio je Papa te dodao:

Već kao djeca naučimo koliko je to iskustvo lijepo: nudimo prijateljima svoje igračke i najljepše darove; zatim, kako odrastamo, kao adolescenti, povjeravamo im svoje prve tajne; kao mladi pružamo lojalnost; kao odrasli dijelimo zadovoljstva i brige; kao starije osobe dijelimo sjećanja, razmišljanja i šutnje dugih dana.

Pravi prijatelj nikada ne napušta

Papa Franjo je stoga potaknuo sve da misle na svoje prijatelje i prijateljice i zahvaljuju Gospodinu za njih te napomenuo da prijateljstvo nije rezultat proračunatosti ili  prisile; naprotiv, spontanost i odanost obilježja su odnosa utemeljenoga na prijateljstvu koje, ako je istinito, nikada ne prestaje:

Pravi prijatelj te ne napušta, čak ni kad pogriješiš: ispravlja te, možda te kori, ali ti oprašta i ne napušta te.

Kakvo lice ima Gospodin za mene?

Isus za nas kaže da smo njegovi prijatelji, drage osobe bez obzira na bilo kakvu zaslugu i očekivanje, s kojima želi podijeliti ono što mu je najdraže, a to je sve što je čuo od Oca. Papa je stoga svima predložio nekoliko pitanja kako bismo se usredotočili na svoj odnos s Njim:

Upitajmo se: kakvo lice ima Gospodin za mene? Lice prijatelja ili stranca? Osjećam li da me On voli kao dragu osobu? I kakvo je Isusovo lice koje svjedočim drugima, posebno onima koji griješe i trebaju oproštenje?

Neka nam Marija pomogne rasti u prijateljstvu s njezinim Sinom i širiti to prijateljstvo oko sebe – rekao je na kraju papa Franjo.

(Vatican News - sa; aa)

05 svibnja 2024, 12:31

Molitva „Kraljice neba“ (lat. Regina Coeli) jedna je od četiri marijanske antifone (preostale su Alma Redemptoris Mater, Ave Regina Coelorum i Salve Regina).

Papa Benedikt XIV. odredio je 1742. godine da se tijekom vazmenog vremena, točnije od Nedjelje uskrsnuća Gospodinova do Pedesetnice, moli „Kraljice neba“ i to stojeći kao znak pobjede nad smrću.

Moli se triput na dan, kao i molitva Anđeo Gospodnji: u zoru, o podne i navečer kako bi se dan posvetilo Bogu i Mariji.

Prema pobožnoj tradiciji, ova stara antifona potječe iz 6. ili 10. stoljeća, dok je njezino širenje zabilježeno u prvoj polovici 13. stoljeća kad je uključena u franjevački brevijar. Sastoji se od četiri kratka retka od kojih svaki završava zazivom Aleluja. Riječ je o molitvi koju vjernici upućuju Mariji, Kraljici neba, kako bi se s njom radovali zbog Kristova uskrsnuća.

Papa Franjo je za vrijeme molitve „Kraljice neba“ na Uskrsni ponedjeljak, 6. travnja 2015. godine, savjetovao koji bi trebao biti stav našega srca dok molimo tu molitvu:

„…obraćamo se Mariji pozivajući ju da se raduje, jer je Onaj kojeg je nosila u svojoj utrobi uskrsnuo kao što je obećao, i uzdajemo se u njezin zagovor. Zapravo, naša radost je odraz Marijine radosti, jer je ona ta koja je vjerno čuvala i čuva događaje iz Isusova života. Molimo dakle tu molitvu ganutošću djece koja su sretna jer je njihova majka sretna“.

Zadnji Angelusi / Regina Coeli

Čitajte sve >