Papa: Mir i budućnost grade oni koji se znaju nadati i koji su strpljivi
Nada je odgovor dan našemu srcu kad se u nama rađa apsolutno pitanje: „Što će biti sa mnom? Koji je cilj ovog putovanja? Koja sudbina čeka ovaj svijet?“ Negativan odgovor na ta pitanja rađaju tugom, poručio je Papa.
Ako putovanje kroz ovaj život nema smisla, ako je na početku i na kraju ništavilo, pitamo se zašto bismo uopće trebali hodati: otud se rađa čovjekov očaj, osjećaj uzaludnosti svega. Ako nema nade, svim ostalim vrlinama prijeti opasnost da se rasprše i pretvore u prah i pepeo. Ako ne postoji neka budućnost u koju se možemo pouzdati, ne preostaje nam drugo nego zaključiti da je krepost beskoristan trud i napor. 'Samo kada se sa sigurnošću zna da će budućnost imati pozitivan ishod, i sadašnji se trenutak lakše živi', govorio je Benedikt XVI.
Kršćanin ne stječe nadu vlastitom zaslugom. „Ako vjeruje u budućnost, to je zato što je Krist umro i uskrsnuo i darovao nam svoga Duha“, rekao je Sveti otac. Nada je bogoslovna krepost, jer ne dolazi od nas, nego kao dar koji dolazi izravno od Boga. Pozivajući se nadalje na sv. Pavla koji kaže: „ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima“, Papa je protumačio apostolove riječi ističući da „ako vjeruješ u Kristovo uskrsnuće, sa sigurnošću znaš da nijedan poraz i nijedna smrt nisu zauvijek. Ali ako ne vjeruješ u Kristovo uskrsnuće, tada je sve uzalud, pa čak i propovijedanje apostolâ“. Sveti je Otac upozorio na grijehe protiv nade, kao što su „krive nostalgije“, kada mislimo da su sretni trenuci iz prošlosti zauvijek pokopani.
Griješimo protiv nade kad klonemo pred našim grijesima, zaboravljajući da je Bog milosrdan i veći od našega srca. Ne zaboravimo to, braćo i sestre, Bog sve oprašta, Bog oprašta uvijek. Mi smo ti koji se umaramo tražiti oprost. Ali ne zaboravimo nikada ovu istinu: Bog sve oprašta, Bog oprašta uvijek. Griješimo protiv nade kad klonemo pred našim grijesima; griješimo protiv nade kad Božja ljubav prestane biti vječna vatra i nemamo hrabrosti donositi odluke koje nas obvezuju za čitav život. Današnjem je svijetu ta kršćanska krepost silno potrebna! Svijet treba nadu, kao što silno treba strpljivost, krepost koja ide rame uz rame s nadom. Strpljivi ljudi su tkalci dobra. Uporno žele mir, i premda su neki u žurbi i htjeli bi sve i odmah, strpljivost ima sposobnost čekanja. I kad su mnogi oko njih podlegli razočaranju, oni koji su oduhovljeni nadom i strpljivi, kadri su prebroditi i najtamnije noći. Nada i strpljivost idu zajedno.
Na kraju, Papa je istaknuo kako je nada „krepost onoga koji ima mlado srce“, navodeći primjere Šimuna i Ane koji su na kraju svoga ovozemaljskog putovanja bili blagoslovljeni susretom s Mesijom u Hramu. Kamo sreće da i mi možemo na kraju naših života poput Šimuna reći: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda“, zaključio je Papa.
Na kraju je potaknuo vjernike neka idu naprijed, moleći za milost nade i strpljivosti, te neka imaju uvijek u vidu posljednji susret – Gospodin nam je uvijek blizu, a smrt nikada neće imati posljednju riječ, kazao je.
Nakon kateheze, papa Franjo je sve pozvao da se utječu Marijinu zagovoru kako bi Gospodin udijelio mir čitavom svijetu, napose Ukrajini, Palestini, Izraelu i Mjanmaru. Povjeravajući Gospi mlade, bolesne, starije i mladence, pozvao je vjernike da u svibnju otkriju vrijednost molitve svete krunice.
(Vatican News - pk)
