Papa na misi u Bruxellesu: U Crkvi nema mjesta za zlostavljanje

Na početku propovijedi osvrnuo se na naviješteni evanđeoski ulomak. „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more“. Tim riječima, upućenim učenicima, Isus upozorava na opasnost sablazni, odnosno ometanja puta „malenih“. To je snažno, ozbiljno upozorenje o kojem moramo stati i razmisliti, poručio je te izdvojio tri ključne riječi: otvorenost, zajedništvo i svjedočenje.

Govoreći o otvorenosti, podsjetio je slobodno djelovanje Duha Svetoga koji svojim darom proroštva ispunjava ne samo starješine koji su išli s Mojsijem u Šator sastanka, nego također dvojicu muškaraca koji su ostali u logoru. Slično se dogodilo i u Isusove vrijeme u Kafarnaumu, kad su njegovi učenici htjeli spriječiti čovjeka da u Učiteljevo ime istjeruje zloduhe. Oni razmišljaju: „Tko nas ne slijedi, tko nije ‘jedan od nas’ ne može činiti čuda, nema pravo na njih“. Ali Isus ih – kao i uvijek – iznenađuje i prekorava ih, pozivajući ih da odu dalje od svojih obrazaca, da se ne „sablažnjavaju“ Božjom slobodom, istaknuo je Papa te pozvao nazočne da pažljivo promotre ta dva primjera jer se oni tiču i nas i našeg kršćanskog života.

„Naime, krštenjem smo svi dobili poslanje u Crkvi. Ali to je dar, a ne titula kojom nam se hvastati. Zajednica vjernika nije krug privilegiranih, to je obitelj spašenih pa nismo poslani donositi evanđelje svijetu vlastitim zaslugama, nego milošću Božjom, njegovim milosrđem, i vjerujte da, bez obzira na sva naša ograničenja i grijehe, On nastavlja računati na nas s ljubavlju Oca, videći u nama ono što mi sami ne možemo vidjeti. Zato nas on zove, šalje i strpljivo prati iz dana u dan.“

Ako, dakle, želimo surađivati, s otvorenom i brižnom ljubavlju, u slobodnom djelovanju Duha, a ne da svojom preuzetnošću i krutošću budemo sablazan ili prepreka ikome, trebamo vršiti svoje poslanje ponizno, zahvalno i radosno, dodao je Sveti Otac, rekavši da nas to dovodi do druge ključne riječi, a to je zajedništvo.

Upozorio je na put egoizma koji rađa samo zatvorenosti, zidove i prepreke. Egoizam je, kao i sve što priječi milosrđe, „sablažnjiv“ zato što gazi malene, ponižava dostojanstvo ljudi i guši vapaj siromaha. Pomislimo, na primjer, na ono što se dogodi kad se život pojedinaca i zajednica temelji isključivo na načelima interesa i logike tržišta. Nastaje svijet u kojem više nema mjesta za one koji su u teškoćama, nema milosti za one koji griješe, niti suosjećanja za one koji pate i jedva spajaju kraj s krajem. To ne smije biti, naglasio je papa Franjo.

Potaknuo je prisutne da misle na ono što se događa kad se djecu sablažnjava, zlostavlja, kad ih zlostavljaju oni koji bi se o njima trebali brinuti, da misle na rane, boli i nemoći prije svega žrtava, ali i članova njihovih obitelji i zajednice.

U Crkvi ima mjesta za sve, za sve, za sve, ali svi ćemo biti suđeni i nema mjesta za zlostavljanje, nema mjesta za prikrivanje zlostavljanja. Molim sve: ne zataškavajte zlostavljanje! Molim biskupe: ne zataškavajte zlostavljanja! Zlostavljače se mora osuditi i pomoći im da se izliječe od te bolesti zlostavljanja.

Papa je pozvao na slušanje Isusovih riječi u Evanđelju. Daleko od nas bilo sablažnjivo oko koje vidi siromaha i okreće glavu na drugu stranu! Daleko od nas bila sablažnjiva ruka, koja se stišće u šaku da sakrije svoje blago i pohlepno se povlači u džepove! Ta ruka koja udara da počini spolno zlostavljanje, zlouporabu moći, zlouporabu savjesti nad onima koji su slabiji. A koliko samo slučajeva zlostavljanja imamo u našoj povijesti, u našem društvu, rekao je te nastavio:

Daleko od nas sablažnjiva noga, koja hita ne zato da bude uz one koji pate, nego da bi prošla dalje i ostala podalje! Neka je sve to daleko od nas! Tako se ne gradi ništa dobro i čvrsto, istaknuo je.

Sveti Otac podsjetio je da voli pitati ljude, kada daju milostinju, dodirnu li ruku siromaha ili samo bace novac i pogledaju na drugu stranu, gledaju li u oči ljude koji pate.

Ako želimo sijati za budućnost, također na društvenoj i gospodarskoj razini, dobro nam je ponovno postaviti Evanđelje milosrđa u temelj naših izbora. U suprotnom, ma koliko naizgled bili impozantni, spomenici našeg bogatstva uvijek će biti golemi kipovi sa stopalima od gline. Ne zavaravajmo sami sebe: bez ljubavi ništa ne traje, sve nestaje, raspada se i ostavlja nas zatočenicima prolaznog, praznog i besmislenog života, jednog nekonzistentnog svijeta koji je, kad se pogleda iza vanjštine, izgubio svaki kredibilitet, jer je sablaznio malene.

U vezi s trećom ključnom riječi – svjedočenjem – Papa je rekao kako se u tome možemo nadahnuti životom i djelom Anne de Jésus na dan njezine beatifikacije. Poručio je da je ona bila među protagonistima velikog reformatorskog pokreta u Crkvi svoga vremena, tragovima Terezije Avilske, čije je ideale širila u Španjolskoj, Francuskoj, a također i u Bruxellesu te diljem Nizozemske.

U vremenu obilježenom bolnim skandalima, unutar i izvan kršćanske zajednice, ona i njezine suradnice, svojim jednostavnim i siromašnim životom, sastavljenima od molitve, rada i milosrđa, uspjele su mnoge ljude vratiti vjeri, tako da je netko njihovo utemeljenje u ovom gradu opisao kao „duhovni magnet“, naglasio je Sveti Otac dodavši da blažena Anna nije ostavila iza sebe spise. Umjesto toga, posvetila se provođenju onoga što je naučila, a svojim načinom života pridonosila je oživljavanju Crkve u trenutku velikih teškoća.

Prihvatimo stoga sa zahvalnošću model „ženske svetosti“ koji nam je ostavila, delikatan i snažan, sazdan od otvorenosti, zajedništva i svjedočenja. Preporučimo se u njezinu molitvu, nasljedujmo njezine kreposti i obnovimo zajedno s njom svoje opredjeljenje da zajedno hodimo stopama Gospodinovim, pozvao je Papa na kraju homilije na misi beatifikacije Anne de Jésus u Bruxellesu.

(Vatican News - jk)