Papa na misi u Jakarti: Budite graditelji nade, one koja ne razočarava
Slušati Riječ i živjeti Riječ, dva su temeljna stava koja nam omogućuju da postanemo Isusovi učenici – rekao je papa Franjo danas, 5. rujna u propovijedi na svetoj misi, posljednjem javnom događaju njegova apostolskog pohoda Indoneziji.
Graditelji nade
Na oltaru kojim je dominiralo veliko bijelo raspelo, Papa je slavio misu na glavnom stadionu Gelora Bung Karno u Jakarti, najvećem u zemlji i koji se može pohvaliti rekordom: najosvjetljeniji je na svijetu. I o svjetlu je Sveti Otac govorio u homiliji, pred više od 100.000 okupljenih vjernika, podsjećajući da je čovjeku potreban plamen koji će ga voditi, a koji dolazi s neba. Stoga je potaknuo indonezijski narod da snagom koja dolazi iz Riječi i koja preobražava srce izvrši veliku i važnu zadaću:
Nemojte se umoriti sanjati i graditi civilizaciju mira! Usuđujte se sanjati o bratstvu koje je pravo blago među vama! Potičem vas da po Riječi Gospodinovoj sijete ljubav, da s pouzdanjem slijedite put dijaloga, da i dalje prakticirate svoju dobrotu i ljubaznost s tipičnim osmijehom kojim se odlikujete. Jesu li vam rekli da ste nasmijan narod? Nemojte izgubiti osmijeh, molim vas, i nastavite tako dalje! I budite graditelji nade.
Riječ koja postaje život
Slušati Riječ i živjeti ju, smjernice su koje su vodile Papino razmišljanje, a koje se prepliću s naviještenim Evanđeljem Samo tako – rekao je papa Franjo – nećemo biti tašti slušatelji koji se zavaravaju, koji čuju samo ušima ne mijenjajući način razmišljanja, osjećanja i djelovanja.
Riječ koja nam se daruje i koju slušamo traži da postane život, da preobrazi život, da se utjelovi u našem životu.
Putokaz na putu
Nadahnjujući se evanđeoskim odlomkom koji opisuje Isusa kako iz lađe govori mnoštvu, Sveti je Otac istaknuo da nam taj prizor govori kako je srce čovjeka uvijek u potrazi za istinom koja može nahraniti i zadovoljiti njegovu želju za srećom; da se ne možemo zadovoljiti samo ljudskim riječima, kriterijima ovoga svijeta, zemaljskim sudovima. Uvijek nam je potrebno svjetlo koje osvjetljuje naše korake i živa voda koja može utažiti žeđ u pustinji duše.
Usred zaglušenosti i ispraznosti ljudskih riječi, braćo i sestre, postoji potreba za Božjom Riječi, jedinom koja je smjerokaz na našem putu, jedinom koja nas među tolikim ranama i izgubljenosti može ponovno dovesti do istinskoga smisla života.
Naš život vjere – napomenuo je Papa – počinje kada ponizno dočekamo Isusa na lađi svojega postojanja, kada napravimo za njega mjesta, slušamo njegovu Riječ i dopustimo da nas ona propituje, potresa i mijenja.
Upustiti se u rizik
Riječ koja nas dotiče, međutim, ne može ostati apstraktna; ona traži od nas da promijenimo svoj pogled, da dopustimo da nam se srce preobrazi prema Kristovu srcu; potiče nas da hrabro bacimo mreže evanđelja usred mora svijeta. To znači preuzeti rizik, odvažiti se, krenuti na pučinu unatoč iskušenjima koja vode do odustajanja.
Gospodin i od nas traži, gorućom snagom svoje Riječi, da krenemo na pučinu, da se odvojimo od ustajalih obala loših navika, strahova i osrednjosti, da se odvažimo na novi život. Đavao voli osrednjost, uđe u nju i upropasti nas.
U tišini razmišljati o svojim neuspjesima
Poput Petra koji slijedi Isusa unatoč neuspjeloj noći s praznim mrežama, tako mi – potaknuo je Papa – moramo izgraditi pravednije društvo, ići naprijed putem mira i dijaloga, koji je ovdje u Indoneziji – kako je rekao - već odavno zacrtan. Upravo je o neuspjesima papa Franjo potaknuo na razmišljanje u tišini.
Neuspjesi nas hvataju i možemo postati zarobljenici neuspjeha, ne, molim vas: nemojte biti zarobljenici naših neuspjeha. I, umjesto da upirete oči u naše prazne mreže, gledajte u Isusa i pouzdajte se u njega. Nemojte gledati svoje prazne mreže, gledajte Isusa, gledajte Isusa! On će vam pomoći da hodate, da idete naprijed: uzdajte se u Isusa. Uvijek možemo riskirati te krenuti na pučinu i ponovno baciti mreže, pa i kada smo proživjeli noć neuspjeha, vrijeme razočaranja u kojemu nismo ništa uhvatili.
Pritom je Sveti Otac potaknuo prisutne da na trenutak u tišini svatko razmisli o svojim neuspjesima te da gledajući ih riskiraju i krenu naprijed u hrabrosti Božje riječi.
Zajedno za dobro Crkve
Na današnji liturgijski spomen svete Terezije iz Kolkate, papa Franjo se prisjetio jedne njezine lijepe rečenice: „Kada mu nemamo što darovati, dajmo mu svoju nesposobnost“. I zapamtite – dodao je – čak i ako ništa ne uberete, nemojte se nikada umoriti sijati. To je Papina poruka indonezijskom narodu pozvanom baciti mreže i isploviti na pučinu u ime mira.
Hodajmo zajedno za dobro Crkve i društva! Budite graditelji nade, nade evanđelja koja ne razočarava i koja nas otvara beskrajnoj radosti.
Vjera, bratstvo, suosjećanje
Na kraju mise, kardinal Ignazio Suharyo, nadbiskup Jakarte, izrazio je Papi zahvalnost za to – kako je rekao – dugo i naporno hodočašće u toj zemlji, za njegovu blizinu od samoga početka borbe za neovisnost Indonezije. Prisjetio se pripreme za pohod obilježene molitvom i trima riječima koje su izabrane kao geslo: vjera, bratstvo, suosjećanje. Bratstvo koje u budućnosti treba postati konkretna raspoloživost prema najosjetljivijima i pozornost prema zemlji koja pati, postajući hodočasnici nade.
Moj posjet među vama – rekao je Papa – bliži se kraju i želim izraziti svoju radosnu zahvalnost za izuzetan doček koji mi je priređen. Potom je uputio riječi zahvale državnim vlastima i mjesnoj Crkvi te dodao: U Knjizi Djela apostolskih kaže se da je na dan Pedesetnice u Jeruzalemu nastala velika buka. I svi su digli galamu oko propovijedanja evanđelja. Molim vas, draga braćo i sestre, stvarajte buku! – potaknuo je na kraju papa Franjo.
(Vatican News - bc; aa)
