Papa: U otrovnoj prašini svijeta, pepeo nas podsjeća tko smo uistinu
Prije nego što je pročitao homiliju koju je za ovu proslavu pripremio papa Franjo, koji se od 14. veljače nalazi u bolnici Gemelli, kardinal De Donatis naglasio je da se "u ovom trenutku osjećamo duboko povezani s Papom, zahvaljujući mu na daru njegove molitve i patnje za dobrobit Crkve i cijeloga svijeta."
Riječi pape Franje povezuju se s krhkošću i nadom: ključnim pojmovima koji prate korizmeni hod prema Uskrsu. „Pepeo nas podsjeća na to tko smo, ali i nada u ono što ćemo biti. Gesta naklona glave kako bismo primili pepeo potiče nas da pogledamo u svoju nutrinu. Pepeo nam pomaže prisjetiti se krhkosti i malenosti našeg života: mi smo prah, od praha smo stvoreni i u prah ćemo se vratiti!“, ističe Papa i nastavlja: „To nam, prije svega, govori iskustvo naše krhkosti, koju doživljavamo u svojem umoru, slabostima s kojima se moramo nositi, strahovima koji nas ispunjavaju, neuspjesima koji nas iznutra peku te u spoznaji koliko su nebitne stvari koje posjedujemo.“
S krhkošću nas suočava i bolest, kao i siromaštvo i bol, koji katkada iznenada pogode nas i naše obitelji. Papa Franjo upozorava i na „suptilne otrovne prašine“ koje onečišćuju svijet: „Ideološki sukobi, logika dominacije, povratak starih identitetskih ideologija koje teoretski isključuju druge, iskorištavanje zemaljskih resursa, nasilje u svim svojim oblicima i ratovi među narodima. Sve su to otrovne prašine koje zamagljuju zrak našeg planeta, otežavaju miran suživot, dok svakodnevno u nama rastu nesigurnost i strah od budućnosti.“
„Krhkost nas često podsjeća na smrt koju društvo prikazuje izopćenom u svijetu vanjskih vrijednosti, pa čak i u jeziku, no ona se nameće kao stvarnost s kojom se moramo suočiti, i kao znak nesigurnosti i prolaznosti našeg života. Pepeo nas podsjeća tko smo uistinu. I to nam koristi. Ponovno nas stavlja u pravi okvir, uklanja oštrine našeg sebeljublja, vraća nas u stvarnost, čini nas skromnijima i spremnijima za druge, jer nitko od nas nije Bog, svi smo na putu“, podsjeća Papa. „Sagnimo glave, ali ih i podignimo kako bismo gledali Onoga koji iz dubina smrti uskrsava, podižući nas iz pepela grijeha i smrti u slavu vječnoga života. To je nada koja se živi u korizmi. Bez te nade predodređeni smo pasivno podnositi krhkost naše ljudske naravi, živjeti u tuzi i pustoši. Ipak, važno je zapamtiti da smo u Božjim očima vrijedna prašina i predodređeni za besmrtnost“, ističe Sveti Otac.
Papa Franjo poziva na kraju da ponovno stavimo Isusa u središte svog života, kako bi sjećanje na to što jesmo – krhki i smrtni, poput pepela razasutog vjetrom – konačno bilo prosvijetljeno nadom u Uskrsloga: „Usmjeravanje života prema Kristu čovjeka čini znakom nade za svijet. Milostinja nas poziva da iziđemo iz sebe i podijelimo potrebe jedni drugih. Iz molitve učimo otkriti da smo potrebni Bogu ili, kako je govorio Jacques Maritain, prosjaci neba; iz posta učimo da smo gladni ljubavi i istine, a samo nas ljubav Božja i ljubav međusobna mogu zaista utažiti i učiniti da se nadamo boljoj budućnosti“, zaključuje Sveti Otac.
(Vatican News - bc; hjb)
