Prijedlog Zakona o trgovini, tj. o neradnoj nedjelji
Marito Mihovil Letica
U Hrvatskoj su teško zamislive takve presude u korist radnika, a milijunski iznosi odštete, poput ovih u SAD-u, posve su nezamislivi. Ipak optimizmu ima mjesta. Jer iste te godine, 2019., jedan je domaći trgovački lanac s više od tisuću zaposlenika samoinicijativno ukinuo rad nedjeljom u svim podružnicama, a i pojedine se hrvatske općine već neko vrijeme utječu takvoj dobroj praksi.
Posljednjih se tjedana u Hrvatskoj ponovno aktualiziralo pitanje rada nedjeljom. Vlada je 23. veljače 2023. u Sabor uputila Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini, prema kojemu bi trgovine nedjeljom u pravilu bile zatvorene, a trgovci bi mogli odabrati 16 nedjelja u godini kada bi radili. Zakonom će se propisati iznimke što se odnose na objekte koji su sastavni dijelovi željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih i trajektnih luka, luka unutarnje plovidbe, zrakoplova i brodova za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, zatim prostora kulturnih i vjerskih ustanova, također muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.
Premda je iz rečenoga vidljivo da Zakon o trgovini – koji bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja ove godine – nastoji zadovoljiti zahtjeve turizma kao važne privredne grane, javljaju se kritičari i protivnici, uglavnom poslodavci i zaštitnici interesa kapitala. Živimo u vremenu diktata konzumerizma kada su – vjerojatno više nego ikada prije – potrošnja i profit ispred i iznad čovjeka radnika.
ʺ′Nedjeljni kapitalizam′ kao ideološki model rada nedjeljom u Hrvatskoj. Istraživački osvrti iz projekta ′CRO Laudato si'′ʺ, naslov je članka objavljenoga krajem 2022. u časopisu ʺBogoslovska smotraʺ. Autori su doc. dr. sc. Ivana Brstilo Lovrić i predavač Damir Mravunac, oboje s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Iz zaključka članka citiramo dva ulomka vrijedna pozornosti i isticanja:
ʺ′Nedjeljni kapitalizam′ pokazao se aktualnom metaforom za čitav niz specifičnosti hrvatske pozicije u okolnostima neoliberalnog inzistiranja da je kapitalizam stroj kojim se mora upravljati na točno određeni način. Tehničke zakonitosti rada tog stroja strogo su propisane i nepromjenjive te se njihovo dovođenje u pitanje tumači napadom na slobodu tržišta kao stvarnost ′per se′. Prema postavljenom narativu nepoštovanje ′kapitalističkog stroja′ u perspektivi neke drukčije regulacije rada nedjeljom za posljedicu ima zastoj ekonomije, a onda i nazadovanje cijelog društva. […] Inicijativa slobodne nedjelje, pak, nije način zaustavljanja ekonomije ni rušenje tržišta, već jedna od platformi reguliranja društvenih odnosa u širini socijalnih potreba. To je, smatramo, zalog i perspektiva održive budućnosti hrvatskog društva kojoj treba pružiti konkretnu priliku.ʺ
