Crkva, kada malenkost nije beznačajna
Andrea Tornielli
Papa Franjo je prošle subote govorio Crkvi u Grčkoj o vrijednosti malenosti, jer se mala Crkva – kao u slučaju katoličkog stada ove zemlje – čini rječitim znakom Evanđelja. Bog kojega je Isus objavio bira malene i siromahe, objavljuje se u pustinji, a ne u palačama moći. Od Crkve, ne samo od ove grčke, se traži da se ne zanosi jurnjavom za velikim brojem, da napusti svjetovnu želju da želi samo brojati, da želi biti relevantna na svjetskoj pozornici.
No Franjo je također objasnio da biti malen nije isto što i biti beznačajan. Biti kvasac koji fermentira skriven "u tijestu svijeta" zapravo je suprotnost prepuštanju mirnom životu, kretanju naprijed silom inercije. Put koji je Papa naznačio jest otvorenost prema drugima, služenje, pratnja, slušanje, konkretno svjedočenje bliskosti svima: što je suprotno od Crkve okrenute samoj sebi, koja se sviđa samoj sebi.
Suočeni sa sekularizacijom i evidentnom poteškoćom s kojom se kršćani danas susreću u prenošenju vjere, moguće je zatvoriti se u pokušaju stvaranja savršenih zajednica, koje se povlače iz svijeta kako bi očuvale svoje malo ili vrlo malo stado, čekajući da oluja prođe te s nostalgijom za prošlošću koja više ne postoji. Ili, a to je također rizik koji je danas vrlo prisutan, hiperaktivni u misionarskim strategijama, uvjereni da navještaj, svjedočenje, pa ni obraćenje nisu plodovi Duha kojem treba dati prostor, već rezultat naših vještina i nas kao protagonista. Stoga postoji rizik, koji se nažalost ponavlja u digitalnom dobu, da je u središtu evangelizacije evangelizator i njegova otkrića, a ne Evanđelje i njegov protagonist. Ostaviti mjesta protagonistu: to je duboko značenje obraćenja, kao metanoje, kao promjene mentaliteta u svjetlu Evanđelja.
Malenost o kojoj Franjo govori je dakle dar. Ona je svjesnost da bez Njega ne možemo ništa i da je Bog taj koji nas prethodi, obraća, podržava, mijenja. A ta je svijest dragocjena i za Crkve koje su još uvijek brojčano značajne: prilika koju nudi sinodalni put koji je upravo započeo može pomoći kršćanskim zajednicama da se oslobode okova birokracije, klerikalizma, povjerenja u strukture, da izgrade ili ponovno izgrade tkivo relacija ljudskih bića u kojima cvjeta svjedočanstvo.
(Vatican News – at – bj)
