Svjetlo u tami Šoaha: bilježnice ravnatelja Vatikanskih muzeja
Eugenio Bonanata
Prvi put jedan video prikazuje javnosti 41 dnevnik ravnatelja Vatikanskih muzeja Bartolomea Nogare. Uvaženi upravitelj muzeja koji je vodio ustanovu od 1920. do svoje smrti 1954. godine, svoje je misli i sastanke zapisivao u male bilježnice. “Uvijek ih je nosio sa sobom”, kaže Marta Bezzini, voditeljica Povijesnog arhiva Vatikanskih muzeja, koja je 2018. te artefakte dobila na dar od njegove obitelji.
Promjene u muzejima
To je korpus koji nudi vrijedan uvid u put obnove koji je tih godina proživjelo muzejsko središte Svete Stolice ne samo na administrativnom planu, već i na onom konzervatorskom, katalogiziranom i u restauratorskom nalazu. “Kratke bilješke objavljene na stranicama ovih malih bilježnica - precizira Bezzini - tiču se i tri pontifikata: Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII. “Osim toga – dodaje – na svakoj stranici nalaze se jutarnje obveze odijeljene od popodnevnih”. Veleposlanik Bernardino Osio, član obitelji Nogara, prisjeća se još jednog aspekta. "Bilježnice pokazuju i susrete s ljudima koji su tražili da budu primljeni kao muzejski kustosi". Kontakti su se intenzivirali tijekom Drugog svjetskog rata, iako su u stvarnosti započeli 1930-ih, nakon prvih rasnih zakona koje je 1933. godine donio Treći Reich odredivši protjerivanje "nearijevskih" dužnosnika.
Priča o Hermini Speier
U tom kontekstu, 1934. godine, u Vatikanu je prvi put zaposlena žena. Riječ je o Hermine Speier, koja je kao Židovka bila udaljena s njemačkog arheološkog instituta u Rimu gdje je radila od 1928. godine. Veleposlanik Osio ističe da je "u Vatikanske muzeje stigla uz pristanak Pija XI. kao kustosica fototeke, uloga koju je imala do njezinog umirovljenja 1950-ih, nakon njezinoga obraćenja na katoličku vjeru u vrijeme Oslobođenja". Bezzini potvrđuje da se sadržaj dnevnih zabilješki sada katalogizira. "Proces - objašnjava - slijedi kronološki red: čitamo i transkribiramo, pokušavajući identificirati spomenute ljude i najvažnije događaje zabilježene na stranicama svih ovih godina". Očito, pozornost nije usmjerena samo na dvogodišnje razdoblje 1943.-1944. Iako je – upozorava Osio – čak i tijekom nacističke okupacije Rima bilo nekoliko Nogarinih intervencija spašavanja progonjenih židovskih učenjaka i intelektualaca”.
Napori za spas Židova
Kontakt s njemačkim veleposlanikom Ernstom von Weizsäckerom za antikvara Ludwiga Pollaka nije bio od koristi. Pa čak ni za akademika Marija Segrea, koji je također bio zainteresiran za Državno tajništvo u osobi monsinjora Montinija. Obojica su završila u Auschwitzu. U drugim slučajevima, međutim, ishod je bio drugačiji. "Mnogi su – dodaje Osio – bili upisani u "Guardia Palatina" koja je u tom razdoblju dosegla 1500 članova u odnosu na 3-400 prethodnih godina”. Brojne su epizode izazvane Nogarinim zapisima. Među njima Osio se prisjeća bombi koje su pale na Vatikan u zimu 1943. i straha da su njemačke snage spremne oteti Papu i odvesti ga u Njemačku. "Informacije britanskih i američkih obavještajnih službi - kaže on - potaknule su monsinjora Montinija da noću ode u kuću ravnatelja muzeja kako bi s bakljama u ruci tražio sigurno mjesto u Vatikanu za skrivanje Pija XII.".
(Vatican News – eb – bj)
