Razgovor s nadbiskupom metropolitom Vukšićem o preuzimanju palija, ulozi Svete Stolice i sinodi
Paula Marija Stier
Slaveći misu sa Svetim Ocem u bazilici svetoga Petra u Vatikanu, 44-ero novih nadbiskupa metropolita primilo je palij –bijelu traku od janjeće vune koja se nosi preko misnice, a predstavlja tijesnu povezanost s Papom i zajedništvo s Rimskom Crkvom. Među novim nadbiskupima metropolitima bio je i vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, koji je u siječnju ove godine službu naslijedio od kardinala Vinka Puljića.
Prije svega čast, ali i obaveza
Upravo su snaga i veličina Katoličke Crkve dojmile vrhbosanskog nadbiskupa. „Vidjeli ste i sami – svih boja kože i svih jezika, predstavnici svojih lokalnih Crkvi. Tako sam se i ja našao ‘nedostojan', kako to ispovijedamo u misnome kanonu“, rekao je za Vatican News. Uz to, naglasio je i blizinu Papi te vjernost i poslušnost koju su još jednom kao metropoliti obećali, odnosno „osobna ispovijest vjere koju trebamo stalno ponavljati, jer svi smo mi samo ljudi, moramo si osvješćivati tu obvezu, prije svega čast, a onda i obavezu“.
Nema dijela Crkve koji bi Papi trebao biti posebno drag
Na pitanje o nedavnom posjetu vatikanskoga tajnika za odnose s državama mons. Paula Richarda Gallaghera Bosni i Hercegovini kao izraz Papine blizine, nadbiskup Vukšić naglasio je napast da se takve situacije shvate kao izrazi „posebne“ brige, drugačije u odnosu na druge. Podsjetio je kako, iako je to uvijek znak brige i ljubavi, nema nekog dijela Crkve koji bi smio Papi i njegovim predstavnicima biti više drag - sve su to jednako dijelovi njegove Crkve.
Prisutnija svijest o papinstvu
Komentirao je i kako vjernički puk doživljava blizinu Svetog Oca, ističući kako je vrlo odan Svetoj Stolici i Papi. „Mislim da je u našim krajevima prisutnija svijest o papinstvu kao službi negoli o pojedinim osobama koje vrše tu službu“. Mediji su u napasti da suviše personificiraju ono što zovemo papinstvo, a da papinstvo kao takvo, kao služba, kao karizma, kao trajni Petar, bude negdje stavljeno u drugi plan, kazao je. „Naravno, važno je tko je i kakav nam je papa, ali je još važnija služba koju on obnaša“, objasnio je mons. Vukšić.
Uloga svjetiljke
Gledajući na ulogu Svete Stolice u vidu aktualnih tenzija, napetosti i sukoba u svijetu, nadbiskup Vukšić kazao je kako se uloga vjere sastoji u ulozi svjetiljke koju palimo u mraku kako bismo išli pravim putem. Takva je otprilike uloga i Svete Stolice na svjetskoj sceni, napomenuo je. „Nije naše poslanje, niti možemo niti imamo snage riješiti svjetske probleme, ali jest naša uloga, poput one svjetiljke u mraku, pokazivati pravi put, tj. da je moguće ići pravim putem, da je moguće imati svijetlo evanđelja Isusovih načela vjere i morala i kretati se pravim putem“.
Suodgovornost
U Papinoj je homiliji na blagdan svetih Petra i Pavla stavljen naglasak na aktualan sinodski proces. Kako je rekao vrhbosanski nadbiskup, pokušaj je to povratka u apostolska vremena, u izvorni način crkvenog života. Na hrvatskome jeziku najprikladniji bi prijevod bio „suodgovornost“, primijetio je. Ono što Papa želi jest probuditi osjećaj, svijest, odgovornost, kod što je većeg mogućeg broja katolika za katoličku stvar, za Crkvu, za evangelizaciju, također za crkvenu organizaciju, rekao je.
Obljetnica svećeničkog ređenja
Na kraju razgovora, vrhbosanski se nadbiskup prisjetio svojih prvih svećeničkih dana. Naime, istoga dana, 29. lipnja 1980., zaređen je za svećenika u rodnoj župi u Studencima. „Obnašao sam različite službe koje mi je Crkva dodjeljivala. Danas je to služba nadbiskupa u Sarajevu. Ostala mi je jedna neispunjena želja. Nisu mi nikada dali da budem župnik“, zaključio je nadbiskup Vukšić.
